Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 79, a. 6

Čuva li ovaj sakrament čovjeka od budućih grijeha

Prigovor 1. Čini se da se po ovome sakramentu čovjek ne čuva od budućih grijeha. Mnogi naime koji dostojno primaju ovaj sakrament poslije padaju u grijeh. Što se ne bi dogodilo kad bi ovaj sakrament čuvao od budućih grijeha. Dakle, učinak ovoga sakramenta nije čuvati od budućih grijeha.

Prigovor 2. Nadalje, euharistija je sakrament ljubavi, kako je gore rečeno. No čini se da ljubav ne čuva od budućih grijeha, jer se jednom posjedovana može izgubiti po grijehu, kako se imalo u drugom dijelu. Dakle, čini se da ni ovaj sakrament ne čuva čovjeka od grijeha.

Prigovor 3. Nadalje, izvor je grijeha u nama „zakon grijeha koji je u našim udovima“, kako je očito po apostolu u Rim 7. No ublažavanje nagona na grijeh, koji je zakon grijeha, ne postavlja se kao učinak ovoga sakramenta, nego radije krštenja. Dakle, čuvati od budućih grijeha nije učinak ovoga sakramenta.

Naprotiv, Gospodin veli u Iv 6: „ovo je kruh koji silazi s neba: tko od njega bude jeo, neće umrijeti“. Što se doista bjelodano ne shvaća o tjelesnoj smrti. Dakle, shvaća se da ovaj sakrament čuva od duhovne smrti, koja biva po grijehu.

Odgovaram: grijeh je stanovita duhovna smrt duše. Otkuda se na onaj način netko čuva od budućega grijeha na koji se tijelo čuva od buduće smrti. Što doista biva na dva načina. Na jedan način ukoliko se čovjekova narav iznutra jača protiv unutarnjih uzroka propadanja, i tako se čuva od smrti hranom i lijekom. Na drugi način po tome što se utvrđuje protiv vanjskih napada, i tako se čuva oružjem kojim se tijelo zaštićuje. Na oba pak načina ovaj sakrament čuva od grijeha. Prvo doista time što sjedinjuje s Kristom po milosti, jača čovjekov duhovni život kao duhovna hrana i duhovni lijek, prema onome u Psalmu: „kruh srce čovjeku krijepi“. A Augustin veli povodom Ivana: „siguran pristupi: kruh je, a ne otrov“. Na drugi način, ukoliko je znak Kristove muke, po kojoj su zlodusi pobijeđeni, jer odbija svaki napad zloduha. Otkuda Krizostom veli povodom Ivana: „kao lavovi koji rigaju oganj, tako odlazimo s onoga stola, postajući strašni đavlu“.

Odgovor na 1. prigovor: učinak se ovoga sakramenta prima u čovjeku prema čovjekovu stanju, kao što biva s bilo kojim djelatnim uzrokom da se njegov učinak prima u tvari prema načinu tvari. Čovjek je pak u stanju puta takva stanja da se njegovo slobodno odlučivanje može prikloniti na dobro i na zlo. Otkuda, premda ovaj sakrament, koliko je do njega, ima snagu čuvanja od grijeha, ne oduzima ipak čovjeku mogućnost griješenja.

Odgovor na 2. prigovor: i ljubav, koliko je do nje, čuva čovjeka od grijeha, prema onome u Rim 13: „ljubav bližnjemu zla ne čini“. No zbog promjenjivosti slobodnoga odlučivanja događa se da netko nakon posjedovane ljubavi sagriješi, kao i poslije primanja ovoga sakramenta.

Odgovor na 3. prigovor: premda se ovaj sakrament ne određuje izravno za umanjivanje nagona na grijeh, umanjuje ipak nagon po stanovitom slijedu, ukoliko povećava ljubav; jer, kako Augustin veli u knjizi De octoginta tribus quaestionibus, „povećanje ljubavi jest umanjenje požude“. Izravno pak utvrđuje čovjekovo srce u dobru. Čime se čovjek također čuva od grijeha.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.