Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 79, a. 4

Oprašta li se po ovome sakramentu laki grijeh

Prigovor 1. Čini se da se po ovome sakramentu ne opraštaju laki grijesi. Ovaj je naime sakrament, kako Augustin veli povodom Ivana, sakrament ljubavi. No laki se grijesi ne protive ljubavi, kako se imalo u drugom dijelu. Budući dakle da se suprotno dokida po svojemu suprotnom, čini se da se laki grijesi po ovome sakramentu ne opraštaju.

Prigovor 2. Nadalje, ako se laki grijesi po ovome sakramentu opraštaju, kojim se razlogom oprašta jedan, opraštaju se i svi. No ne čini se da se opraštaju svi, jer bi tako često netko bio bez ikakva lakoga grijeha, što je protiv onoga što se veli u 1 Iv 1: „ako reknemo da grijeha nemamo, sami sebe varamo“. Dakle, po ovome se sakramentu ne oprašta nikakav laki grijeh.

Prigovor 3. Nadalje, suprotnosti se međusobno izgone. No laki grijesi ne priječe od primanja ovoga sakramenta; veli naime Augustin povodom onoga u Iv 6, „ako tko bude jeo od njega, neće umrijeti dovijeka: nedužnost“, veli, „k oltaru donesite; grijesi, ako i jesu svakodnevni, neka ne budu smrtonosni“. Dakle, niti se laki grijesi ovim sakramentom oduzimaju.

Naprotiv, Inocent III. veli da ovaj sakrament „lake briše, a od smrtnih čuva“.

Odgovaram: u ovome se sakramentu dvoje može razmatrati, naime sam sakrament i stvarnost sakramenta. I iz obojega se pokazuje da ovaj sakrament ima snagu za oproštenje lakih grijeha. Naime ovaj se sakrament prima pod prilikom hrane koja hrani. Hranjivo je pak hrane nužno tijelu za obnavljanje onoga što se svakodnevno gubi od naravne topline. Duhovno se pak svakodnevno u nama nešto gubi od topline požude po lakim grijesima, koji umanjuju žar ljubavi, kako se imalo u drugom dijelu. I stoga pristoji ovomu sakramentu da oprašta lake grijehe. Otkuda i Ambrozije veli u knjizi De sacramentis da se taj svakodnevni kruh uzima kao lijek za svakodnevnu slabost. Stvarnost pak ovoga sakramenta jest ljubav, ne samo što se tiče habitusa, nego i što se tiče čina, koji se pobuđuje u ovome sakramentu, po čemu se laki grijesi razrješuju. Stoga je očito da se po snazi ovoga sakramenta opraštaju laki grijesi.

Odgovor na 1. prigovor: laki se grijesi, premda se ne protive ljubavi što se tiče habitusa, protive joj se ipak što se tiče žara čina, koji se pobuđuje po ovome sakramentu. Na temelju čega se laki grijesi oduzimaju.

Odgovor na 2. prigovor: onu riječ ne valja tako shvatiti kao da čovjek u nekom času ne bi mogao biti bez svakoga duga lakoga grijeha, nego da ovaj život sveti ne provode bez lakih grijeha.

Odgovor na 3. prigovor: veća je snaga ljubavi, čiji je ovo sakrament, negoli lakih grijeha; ljubav naime svojim činom uklanja lake grijehe, koji ipak ne mogu posvema zapriječiti čin ljubavi. A isti je razlog i o ovome sakramentu.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.