Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 74, a. 7

Je li voda od nužnosti ovoga sakramenta

Prigovor 1. Čini se da je primiješanje vode od nužnosti ovoga sakramenta. Veli naime Ciprijan Ceciliju: „tako Gospodinov kalež nije sama voda niti samo vino, ako se oboje ne pomiješa, kao što ni tijelo Gospodnje ne može biti samo brašno, ako oboje, naime brašno i voda, ne bude sjedinjeno“. No primiješanje vode brašnu jest od nužnosti ovoga sakramenta; dakle, jednakim razlogom, i primiješanje vode vinu.

Prigovor 2. Nadalje, u Gospodinovoj muci, čiji je ovaj sakrament spomenčin, kao što je iz njegova boka potekla krv, tako i voda. No vino, koje je sakrament krvi, jest od nužnosti ovoga sakramenta. Dakle, jednakim razlogom, i voda.

Prigovor 3. Nadalje, kad voda ne bi bila od nužnosti ovoga sakramenta, ne bi bilo važno kakva bi se voda dodala ovomu sakramentu, i tako bi se mogla dodati ružina vodica ili bilo koja druga takva voda. Što običaj Crkve nema. Voda je dakle od nužnosti ovoga sakramenta.

Naprotiv, Ciprijan veli: „ako tko od naših predšasnika iz neznanja ili priprostosti nije obdržavao“, da naime pomiješa vodu s vinom u sakramentu, „može se njegovoj priprostosti udijeliti oprost“. Što ne bi bilo kad bi voda bila od nužnosti sakramenta, kao što je vino ili kruh. Nije dakle primiješanje vode od nužnosti sakramenta.

Odgovaram: sud o znaku valja uzeti iz onoga što se označuje. Dodavanje pak vode vinu odnosi se na označivanje sudioništva vjernikâ u ovome sakramentu, s obzirom na to što se po vodi pomiješanoj s vinom označuje puk sjedinjen s Kristom, kako je rečeno. No i to samo što je iz boka Krista koji je visio na križu potekla voda, odnosi se na isto, jer se po vodi označivalo pranje grijeha, koje se događalo po Kristovoj muci. Rečeno je pak gore da se ovaj sakrament usavršuje u posvećenju tvari, a uporaba vjernika nije od nužnosti sakramenta, nego je nešto što slijedi sakrament. I stoga je dosljedno da dodavanje vode nije od nužnosti sakramenta.

Odgovor na 1. prigovor: onu Ciprijanovu riječ valja razumjeti prema tome kako se kaže da ne može postojati ono što ne može prikladno postojati. I tako se ta sličnost promatra s obzirom na ono što treba činiti, no ne s obzirom na nužnost, jer voda je od biti kruha, ali ne od biti vina.

Odgovor na 2. prigovor: prolijevanje krvi izravno je pripadalo samoj Kristovoj muci, jer je naravno ranjenu ljudskomu tijelu da iz njega proistječe krv. No istjecanje vode nije bilo od nužnosti muke, nego radi pokazivanja učinka, a to je pranje od grijeha i rashlađenje protiv ognja požude. I zato se voda ne prinosi odvojeno od vina u ovome sakramentu, kao što se vino odvojeno prinosi od kruha, nego se voda prinosi pomiješana s vinom, kako bi se pokazalo da vino po sebi pripada ovomu sakramentu, kao postojeće od njegove nužnosti, a voda prema tome kako se pridružuje vinu.

Odgovor na 3. prigovor: budući da primiješanje vode vinu nije od nužnosti sakramenta, nije važno, što se tiče nužnosti sakramenta, kakva se god voda pomiješa s vinom, bila naravna ili umjetna, kao ružina vodica. Premda, što se tiče prikladnosti sakramenta, griješi tko god pomiješa drugu vodu osim naravne i prave, jer je iz boka Krista koji je visio na križu potekla prava voda, a ne flegmatična tekućina, kako su neki govorili, kako bi se pokazalo da je Kristovo tijelo bilo doista sastavljeno od četiri elementa; kao što se po krvi koja je tekla pokazivalo da je bilo sastavljeno od četiri tjelesna soka; kako Inocent III. veli u jednoj dekretali. No budući da je primiješanje vode brašnu od nužnosti ovoga sakramenta, ukoliko uspostavlja supstanciju kruha; ako bi se brašnu primiješala ružina vodica ili bilo koja druga tekućina osim prave vode, ne bi se iz toga mogao prirediti sakrament, jer to nije uistinu kruh.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.