Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 74, a. 8

O količini vode koja se dodaje

Prigovor 1. Čini se da bi se voda trebala dodavati u velikoj količini. Kao što je naime krv iz Kristova boka osjetilno potekla, tako i voda, odakle se veli u Iv 19: „onaj koji vidje, posvjedoči“. No voda ne bi mogla biti osjetilno u ovome sakramentu osim ako bi se stavila u velikoj količini. Dakle, čini se da bi se voda trebala dodavati u velikoj količini.

Prigovor 2. Nadalje, malo vode pomiješano s mnogo vina biva uništeno. Ono pak što je uništeno, ne postoji. Dakle, isto je dodati malo vode u ovome sakramentu i ne dodati ništa. No nije dopušteno ne dodati ništa. Dakle, nije dopušteno dodati malo.

Prigovor 3. Nadalje, ako bi bilo dostatno dodati malo, dosljedno bi bilo dostatno da se kap vode baci u čitavu bačvu. No to se čini smiješnim. Dakle, nije dostatno da se stavi mala količina.

Naprotiv, u Extra, De celebratione Missarum, kaže se: „pogubna se zloporaba ukorijenila u tvojim krajevima, naime da se u većoj količini stavlja voda u žrtvu negoli vino, dok se, prema razložnomu običaju opće Crkve, više u nju mora staviti vina negoli vode“.

Odgovaram: o vodi pridruženoj vinu, kako Inocent III. veli u jednoj dekretali, trostruko je mišljenje. Neki naime vele da voda pridružena vinu po sebi ostaje, dok se vino pretvara u krv. No to mišljenje nipošto ne može opstati. Jer u sakramentu oltara, poslije posvećenja, nema ničega osim tijela i krvi Kristove, kako Ambrozije veli u knjizi De officiis: „prije blagoslova druga se prilika naziva, poslije blagoslova tijelo se označuje“. Inače se ne bi klanjalo štovanjem latrije. I stoga su drugi rekli da se, kao što se vino pretvara u krv, tako voda pretvara u vodu koja je potekla iz Kristova boka. No to se ne može razložno reći. Jer bi se prema tome voda odvojeno posvećivala od vina, kao vino od kruha. I stoga je, kako sam veli, vjerojatnije mišljenje drugih, koji vele da se voda pretvara u vino, a vino u krv. To se pak ne bi moglo dogoditi osim ako bi se toliko malo vode dodalo da se pretvori u vino. I zato je uvijek sigurnije staviti malo vode, i to ponajvećma ako je vino slabo, jer, ako bi se stavilo toliko vode da se dokine vrsta vina, sakrament se ne bi mogao dovršiti. Otkuda papa Julije prekorava neke koji „laneno platno umočeno u mošt čuvaju kroz čitavu godinu, i u vrijeme žrtve vodom peru dio njega, i tako prinose“.

Odgovor na 1. prigovor: za označivanje ovoga sakramenta dostatno je da se voda osjeti dok se dodaje vinu, no ne mora biti osjetilna nakon miješanja.

Odgovor na 2. prigovor: ako se voda uopće ne bi dodala, posvema bi se isključilo označenje; no kada se voda u vino pretvori, označuje se da se puk pritjelovljuje Kristu.

Odgovor na 3. prigovor: ako bi se voda dodala bačvi, ne bi dostajalo za označivanje ovoga sakramenta, nego vodu treba dodati vinu pri samome slavljenju sakramenta.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.