Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 74, a. 6

Treba li primiješati vodu

Prigovor 1. Čini se da se voda ne smije primiješati vinu. Kristova je naime žrtva bila predslikana Melkisedekovim prinosom, za kojega se u Post 14 ne čita da je prinio išta osim kruha i vina. Dakle, čini se da se u ovome sakramentu ne bi smjela dodavati voda.

Prigovor 2. Nadalje, za različite su sakramente različite tvari. No voda je tvar krštenja. Dakle, ne bi se smjela uzeti u tvar ovoga sakramenta.

Prigovor 3. Nadalje, kruh i vino jesu tvar ovoga sakramenta. No kruhu se ništa ne dodaje. Dakle, ni vinu se ne bi smjelo ništa dodavati.

Naprotiv, papa Aleksandar piše: „u prinosima sakramenata koji se među misnim slavljima prinose Gospodinu, samo kruh i vino pomiješano s vodom neka se prinose na žrtvu“.

Odgovaram: vinu koje se prinosi u ovome sakramentu mora se pomiješati voda. Prvo doista zbog ustanovljenja. Vjerojatno se naime drži da je Gospodin ovaj sakrament ustanovio u vinu pomiješanom s vodom, prema običaju one zemlje, odakle se i u Izr 9 veli: „pijte vino koje sam vam pomiješala“. Drugo, zato što to odgovara prikazivanju Gospodinove muke. Otkuda papa Aleksandar veli: „ne smije se u Gospodinovu kaležu prinositi ili samo vino ili sama voda, nego oboje pomiješano, jer se čita da je oboje poteklo iz Kristova boka u njegovoj muci“. Treće, zato što to odgovara označivanju učinka ovoga sakramenta, a to je sjedinjenje kršćanskoga naroda s Kristom, jer, kako papa Julije veli, „vidimo da se u vodi razumijeva puk, a u vinu pokazuje krv Kristova. Dakle, kada se u kaležu vodi vino pomiješa, puk se sjedinjuje s Kristom“. Četvrto, zato što to pristoji konačnomu učinku ovoga sakramenta, a to je ulazak u vječni život. Otkuda Ambrozije veli u knjizi De sacramentis: „prelijeva se voda u kalež i skače u život vječni“.

Odgovor na 1. prigovor: kako Ambrozije ondje veli, kao što je Kristova žrtva bila označena prinosom Melkisedeka, tako je također bila označena vodom koja je u pustinji potekla iz pećine, prema onome u 1 Kor 10: „pili su pak iz duhovne pećine koja ih je pratila“.

Odgovor na 2. prigovor: voda se u krštenju uzima za uporabu pranja. U ovome se pak sakramentu uzima za uporabu okrepe, prema onome u Psalmu: „na vode me odmora povede“.

Odgovor na 3. prigovor: kruh se priređuje od vode i brašna. I stoga, kada se vinu pomiješa voda, nijedno ne postoji bez vode.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.