III, q. 74, a. 3
Je li tvar ovoga sakramenta pšenični kruh
Prigovor 1. Čini se da se za tvar ovoga sakramenta ne traži da bude pšenični kruh. Ovaj je naime sakrament spomenčin Gospodinove muke. No čini se da je Gospodinovoj muci primjereniji ječmeni kruh, koji je grublji, i kojim je također nahranio mnoštvo na gori, kako se veli u Iv 6, negoli pšenični kruh. Dakle, vlastita tvar ovoga sakramenta nije pšenični kruh.
Prigovor 2. Nadalje, lik je znak vrste u naravnim stvarima. No postoje neka žita koja imaju sličan lik pšeničnu zrnu, kao pir i krupnik, od kojega se također u nekim mjestima pravi kruh za uporabu ovoga sakramenta. Dakle, pšenični kruh nije vlastita tvar ovoga sakramenta.
Prigovor 3. Nadalje, primjesa dokida vrstu. No jedva da se nalazi pšenično brašno koje ne bi imalo primjesu drugoga žita, osim ako se možda pomnjivo načini od probana zrnja. Dakle, ne čini se da je pšenični kruh vlastita tvar ovoga sakramenta.
Prigovor 4. Nadalje, ono što je pokvareno, čini se da je druge vrste. No neki priređuju od pokvarena kruha, za koji se više ne čini da je pšenični kruh. Dakle, čini se da takav kruh nije vlastita tvar ovoga sakramenta.
Naprotiv, u ovome se sakramentu sadrži Krist, koji sebe uspoređuje sa zrnom pšenice, Iv 12, govoreći: „ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo“. Dakle, pšenični kruh jest tvar ovoga sakramenta.
Odgovaram: kako je rečeno, za uporabu se sakramenata uzima takva tvar koja među ljudima uobičajenije ulazi u takvu uporabu. Među drugim pak kruhovima ljudi se uobičajenije služe pšeničnim kruhom, jer se čini da su drugi kruhovi uvedeni zbog nedostatka ovoga kruha. I stoga se vjeruje da je Krist u prilici ovoga kruha ustanovio ovaj sakrament. Taj kruh također krijepi čovjeka, i tako prikladnije označuje učinak ovoga sakramenta. I stoga je vlastita tvar ovoga sakramenta pšenični kruh.
Odgovor na 1. prigovor: ječmeni kruh pristoji označivanju tvrdoće Staroga zakona. Kako zbog tvrdoće kruha, tako i zato što, kako Augustin veli u knjizi De octoginta tribus quaestionibus, „srčika ječma, koja je pokrivena vrlo žilavom pljevom, ili označuje sam Zakon, koji je tako bio dan da se u njemu životno hranjivo duše skrivalo tjelesnim sakramentima, ili sam narod, još nesvučen od tjelesne požude, koja je kao pljeva prionula uz njegovo srce“. Ovaj pak sakrament pripada slatkomu jarmu Kristovu, i već očitovanoj istini, i duhovnomu narodu. Stoga ječmeni kruh ne bi bio prikladna tvar ovoga sakramenta.
Odgovor na 2. prigovor: ono što rađa rađa sebi slično u vrsti, no katkada nastaje stanovita nesličnost onoga što rađa prema rođenomu s obzirom na akcidente, ili zbog tvari ili zbog slabosti rodiljne snage. I stoga, ako postoje koja žita koja se mogu roditi iz sjemena pšenice, kao što se iz zrna posijana u lošim zemljama rađa raž, od takva žita spravljen kruh može biti tvar ovoga sakramenta. Što ipak, čini se, nema mjesta niti kod ječma, niti kod krupnika, niti kod pira, koji je među svima najsličniji pšeničnu zrnu. Sličnost pak lika u takvim stvarima više, čini se, označuje srodnost negoli istovjetnost vrste, kao što se iz sličnosti lika očituje da su pas i vuk srodne vrste, ali ne iste. Stoga se od takvih žita, koja se ni na koji način ne mogu roditi iz sjemena pšenice, ne može prirediti kruh koji bi bio dužna tvar ovoga sakramenta.
Odgovor na 3. prigovor: neznatna primjesa ne dokida vrstu, jer se ono što je neznatno na neki način guta od većine. I stoga, ako postoji neznatna primjesa drugoga žita prema mnogo većoj količini pšenice, moći će se odatle prirediti kruh koji je tvar ovoga sakramenta. Ako bi pak bila velika primjesa, primjerice popola ili približno tome, takvo miješanje mijenja vrstu. Stoga kruh odatle priređen neće biti dužna tvar ovoga sakramenta.
Odgovor na 4. prigovor: katkada je toliko kvarenje kruha da se dokida vrsta kruha, kao kada se rastače cjelovitost te se okus i boja i drugi akcidenti mijenjaju. Stoga se iz takve tvari ne može prirediti tijelo Kristovo. Katkada pak nije toliko kvarenje koje bi dokinulo vrstu, nego postoji stanovito naginjanje k pokvarenosti, što pokazuje stanovita promjena okusa. I od takva se kruha može prirediti tijelo Kristovo, ali onaj tko ga priređuje griješi zbog nepoštovanja prema sakramentu. A budući da je škrob od pokvarene pšenice, ne čini se da kruh od njega priređen može postati tijelo Kristovo, premda neki govore suprotno.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.