III, q. 74, a. 2
Traži li se za tvar ovoga sakramenta određena količina
Prigovor 1. Čini se da se traži određena količina kruha i vina za tvar ovoga sakramenta. Učinci naime milosti nisu manje uređeni nego učinci naravi. No, kako se veli u II. De anima, „za sve što naravlju postoji postavljen je svršetak i razmjer veličine i rasta“. Dakle, još više u ovome sakramentu, koji se naziva euharistija, to jest dobra milost, traži se određena količina kruha i vina.
Prigovor 2. Nadalje, poslužiteljima Crkve nije od Krista dana vlast za ono što pripada izrugivanju vjere i njezinih sakramenata, prema onome u 2 Kor 10: „prema vlasti koju mi dade Bog za izgrađivanje, a ne za rušenje“. No to bi služilo izrugivanju sakramenta kada bi svećenik htio posvetiti sav kruh koji se prodaje na trgu i sve vino što se nalazi u podrumu. Dakle, on to ne može učiniti.
Prigovor 3. Nadalje, ako se tko krsti u moru, ne posvećuje se sva morska voda krsnim oblikom, nego samo ona voda kojom se tijelo krštenika pere. Dakle, ni u ovome se sakramentu ne može posvetiti suvišna količina kruha.
Naprotiv, mnogo se suprotstavlja malomu, a veliko sitnomu. No nema tako malene količine kruha ili vina koja se ne bi mogla posvetiti. Dakle, nema ni tako velike koja se ne bi mogla posvetiti.
Odgovaram: neki su rekli da svećenik ne bi mogao posvetiti neizmjernu količinu kruha ili vina, primjerice sav kruh koji se prodaje na trgu ili sve vino što se nalazi u bačvi. No to se ne čini istinitim. Jer u svemu što ima tvar razlog određenja tvari uzima se iz usmjerenosti prema svrsi, kao što je tvar pile željezo, kako bi bila prikladna za piljenje. Svrha je pak ovoga sakramenta uporaba vjernika. Stoga treba da se količina tvari ovoga sakramenta odredi s obzirom na uporabu vjernika. Ne može pak biti da se odredi s obzirom na uporabu vjernika koji se u tome času zateknu, inače svećenik koji ima malo župljana ne bi mogao posvetiti mnogo hostija. Stoga preostaje da se tvar ovoga sakramenta odredi s obzirom na uporabu vjernika uopće. Broj je pak vjernika neodređen. Stoga se ne može reći da je količina tvari ovoga sakramenta određena.
Odgovor na 1. prigovor: tvar bilo koje naravne stvari prima određenu količinu s obzirom na određeni oblik. No broj vjernika, za čiju se uporabu određuje ovaj sakrament, jest neodređen. Stoga nije slično.
Odgovor na 2. prigovor: vlast poslužitelja Crkve određuje se za dvoje: prvo doista za vlastiti učinak, a drugo za svrhu učinka. Drugo pak ne dokida prvo. Stoga, ako svećenik namjerava posvetiti tijelo Kristovo radi kakve zle svrhe, primjerice da se izruga ili čini vračanja, zbog namjere zle svrhe griješi, no ipak, zbog vlasti koja mu je dana, dovršuje sakrament.
Odgovor na 3. prigovor: sakrament se krštenja usavršuje u uporabi tvari. I stoga se oblikom krštenja ne posvećuje više vode doli onoliko koliko ulazi u uporabu. No ovaj se sakrament usavršuje u posvećenju tvari. I zato nije slično.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.