Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 74, a. 1

Jesu li kruh i vino tvar ovoga sakramenta

Prigovor 1. Čini se da tvar ovoga sakramenta nisu kruh i vino. Ovaj naime sakrament mora savršenije predstavljati Kristovu muku nego sakramenti Staroga zakona. No meso životinja, koje je bilo tvar sakramenata Staroga zakona, izražajnije predstavlja Kristovu muku nego kruh i vino. Dakle, tvar ovoga sakramenta prije bi trebalo biti meso životinja nego kruh i vino.

Prigovor 2. Nadalje, ovaj se sakrament ima slaviti posvuda. No u mnogim se zemljama ne nalazi kruh, a u mnogima se ne nalazi vino. Dakle, kruh i vino nisu prikladna tvar ovoga sakramenta.

Prigovor 3. Nadalje, ovaj sakrament pristoji zdravima i bolesnima. No vino škodi nekim bolesnicima. Dakle, čini se da vino ne bi trebalo biti tvar ovoga sakramenta.

Naprotiv, papa Aleksandar veli: „u prinosima sakramenata samo kruh i vino pomiješano s vodom neka se prinose na žrtvu“.

Odgovaram: glede tvari ovoga sakramenta neki su višestruko zalutali. Jedni naime, koji se nazivaju artotiriti, kako veli Augustin u knjizi De haeresibus, „prinose kruh i sir u ovome sakramentu, govoreći da su prvi ljudi prinosili žrtve od plodova zemlje i ovaca“. Drugi pak, naime katafrigi i pepuzijanci, „od djetetove krvi, koju iz čitava njegova tijela istiskuju sitnim ubodnim ranama, navodno prave svoju euharistiju, miješajući je s brašnom i praveći odatle kruh“. Neki pak, koji se nazivaju akvarijevci, samo vodu pod vidom umjerenosti prinose u ovome sakramentu. Sve se pak te zablude i njima slične isključuju time što je Krist ovaj sakrament ustanovio pod prilikama kruha i vina, kako je očito u Mt 26. Stoga su kruh i vino prikladna tvar ovoga sakramenta. I to razložno. Prvo doista s obzirom na uporabu ovoga sakramenta, a to je blagovanje. Kao što se naime voda uzima u sakramentu krštenja za uporabu duhovnoga pranja jer se tjelesno pranje obično vrši vodom, tako se kruh i vino, kojima se ljudi ponajčešće hrane, uzimaju u ovome sakramentu za uporabu duhovnoga blagovanja. Drugo, s obzirom na muku Kristovu, u kojoj je krv bila odvojena od tijela. I stoga se u ovome sakramentu, koji je spomenčin Gospodinove muke, odvojeno uzima kruh kao sakrament tijela, a vino kao sakrament krvi. Treće, s obzirom na učinak razmotren u svakome pojedinom od onih koji primaju. Jer, kako Ambrozije veli povodom poslanice Korinćanima, ovaj sakrament vrijedi za zaštitu tijela i duše, i zato se Kristovo tijelo pod prilikom kruha prinosi za spasenje tijela, a krv pod prilikom vina za spasenje duše, kako se veli u Lev 17 da je duša životinje u krvi. Četvrto, s obzirom na učinak glede čitave Crkve, koja se sastoji od različitih vjernika, kao što se „kruh pravi od različitih zrnja, a vino teče iz različitih grozdova“, kako veli Glosa povodom onoga u 1 Kor 10: „mnogi smo jedno tijelo“, i tako dalje.

Odgovor na 1. prigovor: premda meso zaklanih životinja izričito predstavlja Kristovu muku, ipak manje pristoji za opću uporabu ovoga sakramenta i za označivanje crkvenoga jedinstva.

Odgovor na 2. prigovor: premda ne raste u svim zemljama pšenica i loza, ipak se u sve zemlje može lako prenijeti onoliko koliko dostaje za uporabu ovoga sakramenta. Niti se zbog nedostatka jednoga smije posvećivati samo jedno bez drugoga, jer ne bi bila savršena žrtva.

Odgovor na 3. prigovor: vino uzeto u neznatnoj količini ne može bolesniku mnogo naškoditi. Pa ipak, ako se strahuje od štete, nije nužno da svi koji primaju tijelo Kristovo prime i krv, kako će se niže reći.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.