Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 7, a. 9

Je li u njemu bila punina milosti

Prigovor 1. Čini se da u Kristu nije bilo punine milosti. Od milosti naime potječu kreposti, kako je rečeno u drugom dijelu. No u Kristu nisu bile sve kreposti, jer u njemu nije bilo ni vjere ni nade, kako je pokazano. Dakle, u Kristu nije bilo punine milosti.

Prigovor 2. Nadalje, kako je očito iz onoga što je rečeno u drugom dijelu, milost se dijeli na djelujuću i suradničku. Djelujućom se pak milošću naziva ona kojom se opravdava bezbožnik. To pak nije imalo mjesta u Kristu, koji nikada nije bio podložan nikakvu grijehu. Dakle, u Kristu nije bilo punine milosti.

Prigovor 3. Nadalje, u Jak 1 se kaže, „svaki dobar dar i svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlilâ“. No ono što silazi, posjeduje se djelomično, a ne u potpunosti. Dakle, nijedno stvorenje, pa ni Kristova duša, ne može imati puninu darova milosti.

Naprotiv, kaže se u Iv 1, „vidjesmo ga puna milosti i istine“.

Odgovaram: treba reći da se za ono što se posjeduje u potpunosti i savršeno kaže da se posjeduje u punini. A potpunost i savršenstvo mogu se promatrati dvostruko. Na jedan način, s obzirom na njezinu intenzivnu količinu, primjerice ako kažem da netko u punini ima bjelinu ako je ima u onoj mjeri u kojoj je ona po svojoj naravi sposobna posjedovati se. Na drugi način, s obzirom na moć, primjerice ako se za nekoga kaže da u punini ima život jer ga ima s obzirom na sve učinke ili djela života. I tako čovjek u punini ima život, ali ne i nerazumna životinja ili biljka. Na oba je pak načina Krist imao puninu milosti. Prvo naime jer ju je imao u najvišem stupnju, na najsavršeniji način na koji se može imati. A to se pokazuje najprije iz bliskosti Kristove duše s uzrokom milosti. Rečeno je naime da što je ono što prima bliže uzroku koji utječe, to obilnije prima. I stoga Kristova duša, koja se od svih racionalnih stvorenja najneposrednije sjedinjuje s Bogom, prima najveći utjecaj njegove milosti. Drugo, iz njezine usporedbe s učinkom. Naime, Kristova je duša primala milost tako da se iz nje na neki način prelijevala na druge. I stoga je morala imati najveću milost, kao što je vatra, koja je uzrok topline u svemu toplom, najtoplija. Slično i što se tiče moći milosti, u punini je imao milost jer ju je imao za sva djelovanja ili učinke milosti. A to stoga što mu se milost podjeljivala kao nekom općem načelu u rodu onih koji imaju milost. Moć pak prvoga načela nekoga roda općenito se proteže na sve učinke toga roda, kao što se moć sunca, koje je opći uzrok nastajanja, kako kaže Dionizije u IV. poglavlju De div. nom., proteže na sve što potpada pod nastajanje. I tako se druga punina milosti promatra u Kristu u onoj mjeri u kojoj se njegova milost proteže na sve učinke milosti, a to su kreposti, darovi i tome slično.

Odgovor na 1. prigovor: vjera i nada označavaju učinke milosti s određenim nedostatkom koji je s njihove strane koji primaju milost, u onoj mjeri naime u kojoj je vjera o neviđenome, a nada o neposjedovanome. Stoga nije potrebno da u Kristu, koji je začetnik milosti, budu nedostaci koje uključuju vjera i nada. Nego je sve što je savršenstvo u vjeri i nadi u Kristu mnogo savršenije. Kao što u vatri nisu svi načini topline koji su manjkavi zbog nedostatka subjekta, nego sve što pripada savršenstvu topline.

Odgovor na 2. prigovor: Djelujućoj milosti po sebi pripada činiti pravednim, no to što pravednim čini od bezbožnika, to joj se događa sa strane subjekta u kojemu se nalazi grijeh. Kristova je dakle duša opravdana po djelujućoj milosti u onoj mjeri u kojoj je po njoj učinjena pravednom i svetom od početka svoga začeća, naime ne zato što bi prije bila grješna ili pak nepravedna.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.