III, q. 7, a. 10
Je li takva punina vlastita Kristu
Prigovor 1. Čini se da punina milosti nije vlastita Kristu. Ono naime što je nekomu vlastito, samo njemu priliči. No to da je netko pun milosti pripisuje se i nekim drugima, jer se u Lk 1 kaže blaženoj Djevici, „zdravo, milosti puna, Gospodin s tobom“; kaže se također u Dj 6, „Stjepan pak, pun milosti i snage“. Dakle, punina milosti nije vlastita Kristu.
Prigovor 2. Nadalje, ono što se po Kristu može priopćiti drugima, ne čini se vlastitim Kristu. No punina milosti može se po Kristu priopćiti drugima, jer apostol kaže u Ef 3, „da se ispunite do sve punine Božje“. Dakle, punina milosti nije vlastita Kristu.
Prigovor 3. Nadalje, čini se da je stanje puta razmjerno stanju domovine. No u stanju domovine bit će određena punina, jer „u onoj nebeskoj domovini, gdje je punina svakoga dobra, premda su neka dana na izvrstan način, ništa se ipak ne posjeduje isključivo“, kako je očito iz Grgura, u Homiliji o stotinu ovaca. Dakle, u stanju puta puninu milosti posjeduju pojedini ljudi. I tako punina milosti nije vlastita Kristu.
Naprotiv, kaže se u Iv 1, „vidjesmo ga kao Jednorođenoga od Oca, puna milosti i istine“. No biti Jednorođeni od Oca vlastito je Kristu. Dakle, i njemu je vlastito biti pun milosti i istine.
Odgovaram: treba reći da se punina milosti može promatrati dvostruko: na jedan način, sa strane same milosti; na drugi način, sa strane onoga tko ima milost. Sa strane pak same milosti, kaže se da je punina u tome što netko doseže vrhunac milosti kako s obzirom na bit tako i s obzirom na moć, jer naime ima milost i u najvećoj izvrsnosti u kojoj se može imati, i u najvećoj protegnutosti na sve učinke milosti. I takva je punina milosti vlastita Kristu. Sa strane pak subjekta, kaže se da je punina milosti kada netko ima milost u punini prema svojemu stanju, bilo s obzirom na intenzitet, ukoliko je u njemu milost intenzivna sve do granice koju mu je Bog unaprijed odredio, prema onome u Ef 4, „svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova“; bilo također s obzirom na moć, u onoj mjeri naime u kojoj ima sposobnost milosti za sve što pripada njegovu stanju ili službi, kao što je apostol govorio u Ef 3, „meni, najmanjemu od svih svetih, dana je ova milost, da prosvijetlim ljude“ i tako dalje. I takva punina milosti nije vlastita Kristu, nego se po Kristu priopćuje drugima.
Odgovor na 1. prigovor: blažena se Djevica naziva milosti punom ne sa strane same milosti, jer nije imala milost u najvišoj izvrsnosti u kojoj se može imati, niti za sve učinke milosti, nego se kaže da je bila puna milosti u odnosu na samu sebe, jer je naime imala milost dovoljnu za ono stanje za koje je bila od Boga izabrana, da naime bude Majka Božja. Slično se i Stjepan naziva punim milosti jer je imao milost dovoljnu za to da bude prikladan poslužitelj i svjedok Božji, za što je bio izabran. I s istog razloga treba reći i za druge. Ipak, od tih je punina jedna punija od druge, prema tome kako je tko božanski unaprijed određen za viši ili niži stalež.
Odgovor na 2. prigovor: Apostol ondje govori o onoj punini milosti koja se uzima sa strane subjekta, u odnosu na ono za što je čovjek božanski unaprijed određen. A to je ili nešto zajedničko, za što su unaprijed određeni svi svetci, ili nešto posebno, što pripada izvrsnosti nekih. I prema tome, određena je punina milosti zajednička svim svetcima, da naime imaju milost dovoljnu za zasluživanje vječnoga života, koji se sastoji u punom uživanju Boga. I tu puninu apostol želi vjernicima kojima piše.
Odgovor na 3. prigovor: oni darovi koji su zajednički u domovini, naime gledanje, posjedovanje i uživanje, i tome slično, imaju određene darove koji im odgovaraju u stanju puta, a koji su također zajednički svetcima. Postoje ipak određene povlastice svetaca, u domovini i na putu, koje ne posjeduju svi.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.