Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 7, a. 6

Je li u Kristu bilo dara straha

Prigovor 1. Čini se da u Kristu nije bilo dara straha. Nada se naime čini moćnijom od straha, jer je predmet nade dobro, a straha zlo, kako je utvrđeno u drugom dijelu. No u Kristu nije bilo kreposti nade, kako je gore utvrđeno. Dakle, u njemu nije bilo ni dara straha.

Prigovor 2. Nadalje, darom straha netko se boji ili odjeljenja od Boga, što pripada čistom strahu; ili da će biti kažnjen od njega, što pripada ropskom strahu; kako Augustin kaže u tumačenju Ivanove poslanice. No Krist se nije bojao odijeliti se od Boga po grijehu, niti da će biti kažnjen od njega zbog svoje krivnje, jer je bilo nemoguće da on sagriješi, kako će se dolje reći; a strah se ne odnosi na nemoguće. Dakle, u Kristu nije bilo dara straha.

Prigovor 3. Nadalje, u 1 Iv 4 kaže se: „savršena ljubav izgoni strah“. No u Kristu je bila najsavršenija ljubav, prema Ef 3: „spoznaju nadilazeću ljubav Kristovu“. Dakle, u Kristu nije bilo dara straha.

Naprotiv, kaže se u Iz 11: „ispunit će ga duh straha Gospodnjega“.

Odgovaram: treba reći da se, kako je rečeno u drugom dijelu, strah odnosi na dva predmeta, od kojih je jedan strašno zlo; a drugi je onaj čijom se moći zlo može nanijeti, kao što se netko boji kralja ukoliko ima moć ubiti. No ne bi se bojao onoga koji ima moć, kada taj ne bi imao neko uzvišenje moći, kojemu se ne može lako oduprijeti, jer se onoga što nam je pri ruci da odbijemo ne bojimo. I tako je očito da se nikoga ne boji osim zbog njegova uzvišenja. Tako dakle treba reći da je u Kristu bio strah Božji, ne doduše ukoliko se odnosi na zlo odjeljenja od Boga po krivnji; niti ukoliko se odnosi na zlo kazne za krivnju; nego ukoliko se odnosi na samo božansko uzvišenje, ukoliko se naime Kristova duša pokretala nekim osjećajem strahopoštovanja prema Bogu, potaknuta od Duha Svetoga. Stoga se u Heb 5 kaže da je u svemu „uslišan zbog svojega strahopoštovanja“. Taj naime osjećaj strahopoštovanja prema Bogu Krist je, ukoliko je čovjek, imao potpunije od ostalih. I zato mu Pismo pripisuje puninu straha Gospodnjega.

Odgovor na 1. prigovor: habitusi kreposti i darova u pravom smislu i po sebi odnose se na dobro, a na zlo dosljedno, jer pripada pojmu kreposti da djelo čini dobrim, kako se kaže u II. Ethic. I stoga u pojmu dara straha nije ono zlo na koje se odnosi strah, nego uzvišenost onoga dobra, naime božanskoga, čijom se moći neko zlo može nanijeti. Nada pak, ukoliko je krepost, ne odnosi se samo na tvorca dobra, nego i na samo dobro ukoliko se ne posjeduje. I stoga se Kristu, jer je već imao savršeno dobro blaženstva, ne pripisuje krepost nade, nego dar straha.

Odgovor na 2. prigovor: onaj razlog polazi od straha ukoliko se odnosi na predmet koji je zlo.

Odgovor na 3. prigovor: savršena ljubav izgoni ropski strah, koji se prvenstveno odnosi na kaznu. No takva straha nije bilo u Kristu.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.