Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 7, a. 5

Je li u Kristu bilo darova

Prigovor 1. Čini se da u Kristu nije bilo darova. Kako se naime uobičajeno kaže, darovi se daju kao pomoć krepostima. No ono što je u sebi savršeno ne treba vanjsku pomoć. Budući da su, dakle, u Kristu bile savršene kreposti, čini se da u njemu nije bilo darova.

Prigovor 2. Nadalje, ne čini se da pripada istome davati darove i primati ih, jer davanje pripada onome tko ima, a primanje onome tko nema. No Kristu pripada davati darove, prema onome iz Psalma: „dade darove ljudima“. Dakle, Kristu ne pripada primati darove Duha Svetoga.

Prigovor 3. Nadalje, čini se da četiri dara pripadaju razmatranju na putu, naime: mudrost, znanje, razum i savjet, koji pripada razboritosti, stoga i Filozof u VI. Ethic. ubraja te stvari među intelektualne kreposti. No Krist je imao razmatranje domovine. Dakle, nije imao takve darove.

Naprotiv, kaže se u Iz 4: „uhvatit će sedam žena jednoga čovjeka“, Glosa: „to jest, sedam darova Duha Svetoga Krista“.

Odgovaram: treba reći da su, kako je rečeno u drugom dijelu, darovi u pravom smislu neka savršenstva moći duše ukoliko su one po naravi usmjerene da ih pokreće Duh Sveti. Očito je pak da je Kristovu dušu najsavršenije pokretao Duh Sveti, prema Lk 4: „Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga je vodio u pustinju“. Stoga je očito da su u Kristu darovi bili na najizvrsniji način.

Odgovor na 1. prigovor: ono što je savršeno prema redu svoje naravi treba pomoć od onoga što je više naravi, kao što čovjek, koliko god bio savršen, treba pomoć od Boga. I na taj način kreposti trebaju pomoć po darovima, koji usavršuju moći duše ukoliko ih pokreće Duh Sveti.

Odgovor na 2. prigovor: Krist nije po istome primatelj i darovatelj darova Duha Svetoga, nego daje ukoliko je Bog, a prima ukoliko je čovjek. Stoga Grgur kaže u II. knjizi Moral. da „Duh Sveti nikada nije napustio Kristovo čovještvo, iz čijeg božanstva izlazi“.

Odgovor na 3. prigovor: u Kristu nije bila samo spoznaja domovine, nego i spoznaja puta, kako će se dolje reći. Pa ipak, i u domovini na neki način postoje darovi Duha Svetoga, kako je utvrđeno u drugom dijelu.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.