III, q. 7, a. 3
Je li u njemu bilo vjere
Prigovor 1. Čini se da je u Kristu bilo vjere. Vjera je naime plemenitija krepost nego moralne kreposti, kao što su umjerenost i darežljivost. Takve su pak kreposti bile u Kristu, kako je rečeno. Dakle, mnogo je više u njemu bila vjera.
Prigovor 2. Nadalje, Krist nije poučavao krepostima koje sam nije imao, prema Dj 1: „poče Isus činiti i učiti“. No o Kristu se kaže u Heb 12 da je „Začetnik i Dovršitelj vjere“. Dakle, u njemu je ponajviše bila vjera.
Prigovor 3. Čini se da je i u Kristu bila vjera, budući da ona ne uključuje nikakvu nesavršenost. Sve što je nesavršeno isključuje se kod blaženika. No u blaženicima postoji vjera, jer na ono iz Rim 1: „pravednost se Božja u njemu otkriva iz vjere u vjeru“, kaže Glosa: „iz vjere riječi i nade u vjeru stvari i gledanja“.
Naprotiv, kaže se u Heb 11 da je „vjera dokaz onoga što se ne vidi“. No Kristu ništa nije bilo nevidljivo, prema onome što mu je rekao Petar u posljednjem poglavlju Iv: „ti sve znaš“. Dakle, u Kristu nije bilo vjere.
Odgovaram: treba reći da je, kako je rečeno u drugom dijelu, predmet vjere neviđena božanska stvarnost. Habitus pak kreposti, kao i bilo koji drugi, prima vrstu od predmeta. I stoga, kada se isključi to da božanska stvarnost nije viđena, isključuje se pojam vjere. Krist je pak u prvom trenutku svojega začeća potpuno vidio Boga po bîti, kako će se dolje pokazati. Stoga vjera u njemu nije mogla postojati.
Odgovor na 1. prigovor: vjera je plemenitija od moralnih kreposti jer se odnosi na plemenitiju tvar, no ipak uključuje neki nedostatak u usporedbi s tom tvari, kojega nedostatka u Kristu nije bilo. I stoga u njemu nije mogla biti vjera, premda su u njemu bile moralne kreposti, koje u svojem pojmu ne uključuju takav nedostatak u usporedbi sa svojim tvarima.
Odgovor na 2. prigovor: zasluga vjere sastoji se u tome što čovjek, iz poslušnosti Bogu, pristaje uz ono što ne vidi, prema Rim 1: „da se pokore vjeri svi narodi u ime njegovo“. Poslušnost pak prema Bogu najpotpunije je imao Krist, prema Fil 2: „postade poslušan do smrti“. I tako ništa što pripada zasluzi nije poučavao, a da sam to izvrsnije ne bi ispunio.
Odgovor na 3. prigovor: kako Glosa na istom mjestu kaže, „vjera je u pravom smislu ono čime se vjeruje ono što se ne vidi“. No vjera koja se odnosi na viđene stvari kaže se u nepravom smislu i prema nekoj sličnosti, s obzirom na sigurnost ili čvrstoću prianjanja.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.