III, q. 7, a. 12
Je li se mogla povećati
Prigovor 1. Čini se da se Kristova milost mogla povećati. Svakomu naime konačnomu može se učiniti dodavanje. No Kristova je milost bila konačna, kako je rečeno. Dakle, mogla se povećati.
Prigovor 2. Nadalje, povećanje milosti biva po božanskoj moći, prema onome u 2 Kor 9, „Bog je moćan obilno vas obdariti svakom milošću“. No božanska moć, budući da je beskonačna, nije ograničena nikakvom granicom. Dakle, čini se da je Kristova milost mogla biti veća.
Prigovor 3. Nadalje, u Lk 2 se kaže da „Isus napredovaše u dobi, mudrosti i milosti kod Boga i ljudi“. Dakle, Kristova se milost mogla povećati.
Naprotiv, kaže se u Iv 1, „vidjesmo ga kao Jednorođenoga od Oca, puna milosti i istine“. No ništa ne može biti niti se zamisliti veće nego da netko bude Jednorođeni od Oca. Dakle, ne može biti, pa čak ni zamisliti se, veća milost od one kojom je Krist bio ispunjen.
Odgovaram: to da se neki oblik ne može povećati događa se dvostruko: na jedan način, sa strane samoga subjekta; na drugi način, sa strane samoga oblika. Sa strane pak subjekta, kada subjekt doseže vrhunac u sudioništvu u samome obliku prema svojemu načinu, kao kada bi se reklo da zrak ne može rasti u toplini kada dosegne krajnji stupanj topline koji se može očuvati u naravi zraka, premda u naravi stvari može postojati veća toplina, a to je toplina vatre. Sa strane pak oblika isključuje se mogućnost povećanja kada neki subjekt doseže krajnje savršenstvo u kojemu se takav oblik može posjedovati, kao kada bismo rekli da se toplina vatre ne može povećati jer ne može postojati savršeniji stupanj topline od onoga koji doseže vatra. No kao što je za druge oblike iz božanske mudrosti određena vlastita mjera, tako je i za milost, prema onome u Mudr 11, „sve si uredio po broju, težini i mjeri“. Mjera se pak svakomu obliku unaprijed određuje u odnosu na njegov cilj, kao što ne postoji veća težina od težine zemlje, jer ne može postojati niže mjesto od mjesta zemlje. A cilj je milosti sjedinjenje razumskoga stvorenja s Bogom. Ne može pak postojati, niti se zamisliti, veće sjedinjenje razumskoga stvorenja s Bogom od onoga koje je u osobi. I stoga Kristova milost doseže sve do najviše mjere milosti. Tako je dakle očito da se Kristova milost nije mogla povećati sa strane same milosti. Ali ni sa strane samoga subjekta. Jer Krist je, kao čovjek, od prvoga trenutka svojega začeća bio istinski i potpuni baštinik slave. Stoga u njemu nije moglo biti povećanja milosti, kao ni u drugim blaženicima, čija se milost ne može povećati jer su na cilju. U ljudi pak koji su čisti putnici milost se može povećati i sa strane oblika, jer ne dosežu najviši stupanj milosti, i sa strane subjekta, jer još nisu stigli do cilja.
Odgovor na 1. prigovor: ako govorimo o matematičkim količinama, svakoj se konačnoj količini može učiniti dodavanje, jer sa strane konačne količine nema ničega što bi se protivilo dodavanju. Ako pak govorimo o prirodnoj količini, tako može postojati protivljenje sa strane oblika kojemu pripada određena količina, kao i drugi određeni akcidenti. Stoga Filozof kaže u II. De anima da „svemu što po naravi opstoji postoji granica i omjer veličine i rasta“. I otuda je da se količini cijeloga neba ne može učiniti dodavanje. Mnogo se dakle više u samim oblicima promatra neka granica preko koje ne prelaze. I zbog toga nije moralo biti moguće učiniti dodavanje Kristovoj milosti, iako je ona konačna prema svojoj biti.
Odgovor na 2. prigovor: premda bi božanska moć mogla učiniti nešto veće i bolje nego što je habitualna milost Kristova, ipak ne bi mogla učiniti da to bude usmjereno na nešto veće nego što je osobno sjedinjenje s Jednorođenim Sinom od Oca, kojemu sjedinjenju dostatno odgovara takva mjera milosti prema odredbi božanske mudrosti.
Odgovor na 3. prigovor: u mudrosti i milosti netko može napredovati dvostruko. Na jedan način, prema samim povećanim habitusima mudrosti i milosti. I tako Krist u njima nije napredovao. Na drugi način, prema učincima, u onoj mjeri naime u kojoj netko čini mudrija i krpnosnija djela. I tako je Krist napredovao u mudrosti i milosti, kao i u dobi, jer je s napredovanjem dobi činio savršenija djela kako bi se pokazao pravim čovjekom, i u onome što se odnosi na Boga i u onome što se odnosi na ljude.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.