III, q. 69, a. 9
Priječi li dvoličnost učinak krštenja
Prigovor 1. Čini se da dvoličnost ne priječi učinak krštenja. Kaže naime Apostol, Gal 3: „Koji god ste u Kristu kršteni, Krista ste obukli“. No svi koji krštenje Kristovo primaju, krste se u Kristu. Dakle, svi oblače Krista. Što znači primiti učinak krštenja. I tako dvoličnost ne priječi učinak krštenja.
Prigovor 2. Nadalje, u krštenju djeluje božanska moć, koja može volju čovjeka promijeniti na dobro. No učinak djelatnoga uzroka ne može se spriječiti po onome što se od toga uzroka može oduzeti. Dakle, dvoličnost ne može spriječiti učinak krštenja.
Prigovor 3. Nadalje, učinak je krštenja milost, kojoj se grijeh opire. No mnogi su drugi grijesi teži od dvoličnosti, o kojima se ne kaže da priječe učinak krštenja. Dakle, niti dvoličnost ne priječi učinak krštenja.
Naprotiv, kaže se u Mudr 1: „Sveti Duh pouke pobjeći će od dvoličnoga“. No učinak je krštenja od Duha Svetoga. Dakle, dvoličnost priječi učinak krštenja.
Odgovaram: kako Damaščanin kaže: „Bog ne sili čovjeka na pravednost“. I zato da bi se tko opravdao po krštenju, traži se da volja čovjeka prigrli i krštenje i učinak krštenja. Naziva se pak netko dvoličnim po tome što se njegova volja protivi ili krštenju, ili njegovu učinku. Jer prema Augustinu na četiri se načina netko naziva dvoličnim: na jedan način, onaj koji ne vjeruje, premda je krštenje sakrament vjere; na drugi način, po tome što prezire sam sakrament; na treći način, po tome što drukčije slavi sakrament, ne čuvajući obred Crkve; četvrto, po tome što tko nepobožno pristupa. Zato je bjelodano da dvoličnost priječi učinak krštenja.
Odgovor na 1. prigovor: krstiti se u Kristu može se razumjeti na dva načina. Na jedan način, u Kristu, to jest u suobličenosti Kristu. I tako koji god se krste u Kristu suobličeni njemu po vjeri i ljubavi, oblače Krista po milosti. Na drugi se način kaže za neke da se krste u Kristu ukoliko primaju Kristov sakrament. I tako svi oblače Krista po uobličenju biljega, ali ne po suobličenosti milosti.
Odgovor na 2. prigovor: kada Bog volju čovjeka od zla na dobro mijenja, tada čovjek ne pristupa dvoličan. No ne čini to Bog uvijek. Niti se za to sakrament određuje, da od dvoličnoga postane netko nedvoličan, nego da tko nedvoličan pristupajući bude opravdan.
Odgovor na 3. prigovor: dvoličnim se netko naziva iz toga što pokazuje da nešto hoće što neće. Tko god pak pristupa krštenju, time samim pokazuje da pravu vjeru Kristovu ima, i ovaj sakrament štuje, i želi se Crkvi suobličiti, i želi od grijeha odstupiti. Zato uz koji god grijeh čovjek želi prianjati, ako k krštenju pristupa, dvoličan pristupa, što znači nepobožno pristupati. No to valja razumjeti o smrtnome grijehu, koji se milosti protivi, a ne o lakome grijehu. Zato dvoličnost ovdje na neki način uključuje svaki grijeh.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.