III, q. 69, a. 7
Otvaraju li se po krštenju krštenicima vrata kraljevstva nebeskoga
Prigovor 1. Čini se da učinak krštenja nije otvaranje vrata kraljevstva nebeskoga. Ono naime što je otvoreno ne treba otvaranje. No vrata su kraljevstva nebeskoga otvorena po Kristovoj muci, odakle se u Otk 4 kaže: „Nakon toga vidjeh: vrata velika otvorena na nebu“. Nije dakle učinak krštenja otvaranje vrata kraljevstva nebeskoga.
Prigovor 2. Nadalje, krštenje u svako vrijeme otkako je ustanovljeno bilo ima svoj učinak. No neki su kršteni Kristovim krštenjem prije njegove muke, kako se nalazi u Iv 3, kojima, ako bi tada umrli, ulazak u kraljevstvo nebesko nije bio otvoren, u koje nitko prije Krista nije ušao, prema onome u Mih 2: „Uzišao je otvarajući put pred njima“. Nije dakle učinak krštenja otvaranje vrata kraljevstva nebeskoga.
Prigovor 3. Nadalje, krštenici su još podložni smrti i drugim patnjama sadašnjega života, kako je gore rečeno. No nikomu nije otvoren pristup k kraljevstvu nebeskom dokle god je podložan kazni, kao što je bjelodano o onima koji su u čistilištu. Nije dakle učinak krštenja otvaranje vrata kraljevstva nebeskoga.
Naprotiv, na ono u Lk 3: „Otvorilo se nebo“, Bedina Glosa kaže: „Moć se ovdje krštenja pokazuje, iz kojega kada tko iziđe, njemu se vrata kraljevstva nebeskoga otvaraju“.
Odgovaram: otvoriti vrata kraljevstva nebeskoga znači ukloniti zapreku kojom se netko priječi ući u kraljevstvo nebesko. Ta je pak zapreka krivnja i dužnost podnošenja kazne. Pokazano je pak gore da se po krštenju potpuno svaka krivnja i također svaka dužnost podnošenja kazne uklanja. Zato je dosljedno da je učinak krštenja otvaranje kraljevstva nebeskoga.
Odgovor na 1. prigovor: krštenje utoliko otvara kršteniku vrata kraljevstva nebeskoga ukoliko ga pritjelovljuje Kristovoj muci, primjenjujući njezinu moć čovjeku.
Odgovor na 2. prigovor: kada Kristova muka još nije bila stvarno dovršena nego samo u vjeri onih koji vjeruju, krštenje je razmjerno uzrokovalo otvaranje vrata, ne doduše u stvarnosti, nego u nadi. Kršteni naime koji su tada umirali iz sigurne su nade ulazak u kraljevstvo nebesko iščekivali.
Odgovor na 3. prigovor: krštenik nije podložan smrti i patnjama sadašnjega života zbog dužnosti podnošenja kazne osobe, nego zbog stanja naravi. I zato se zbog toga ne priječi od ulaska u kraljevstvo nebesko kada se duša odijeli od tijela po smrti, kao da je već isplaćeno ono što se naravi dugovalo.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.