III, q. 69, a. 5
O učincima kreposti koji se po krštenju podjeljuju
Prigovor 1. Čini se da se neprikladno pripisuju krštenju kao učinci neki čini kreposti, naime pritjelovljenje Kristu, prosvjetljenje, oplodnja. Krštenje se naime ne daje odraslomu osim vjernomu, prema onome u Mk 16: „Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se“. No po vjeri se tko pritjelovljuje Kristu, prema onome u Ef 3: „Da Krist prebiva po vjeri u srcima vašim“. Dakle, nitko se ne krsti osim već pritjelovljen Kristu. Nije dakle učinak krštenja pritjeloviti se Kristu.
Prigovor 2. Nadalje, prosvjetljenje biva po pouci, prema onome u Ef 3: „Meni najmanjemu od svih dana je ova milost, da prosvijetlim sve...“ i tako dalje. No pouka prethodi krštenju u katekumenatu. Nije dakle učinak krštenja.
Prigovor 3. Nadalje, plodnost pripada radnomu rađanju. No po krštenju se tko duhovno ponovno rađa. Dakle, plodnost nije učinak krštenja.
Naprotiv, Augustin kaže, u knjizi De baptismo parvulorum, da „za to vrijedi krštenje da se krštenici pritjelove Kristu“. Dionizije također, u II. poglavlju De ecclesiastica hierarchia, prosvjetljenje pripisuje krštenju. A na ono u Psalmu: „Na vode me počinka povede“, Glosa kaže da se „duša grješnika, sušom neplodna, oplođuje po krštenju“.
Odgovaram: po krštenju se tko ponovno rađa za duhovni život, koji je vlastit vjernicima Kristovim, kao što Apostol kaže, Gal 2: „Što sada živim u tijelu, u vjeri živim Sina Božjega“. Života pak nema osim u udova koji su sjedinjeni s glavom, od koje osjet i gibanje primaju. I zato je nužno da se po krštenju tko pritjelovi Kristu kao ud njegov. Kao što se pak od naravne glave prenosi na udove osjet i gibanje, tako se od duhovne Glave, a to je Krist, prenosi na njegove udove duhovni osjet, koji se sastoji u spoznaji istine, i duhovno gibanje, koje biva po poticaju milosti. Zato se u Iv 1 kaže: „Vidjesmo ga puna milosti i istine, i od punine njegove svi primismo“. I zato je dosljedno da se krštenici prosvjetljuju od Krista glede spoznaje istine, i da se oplođuju od njega plodnošću dobrih djela po ulijevanju milosti.
Odgovor na 1. prigovor: odrasli koji prije vjeruju u Krista pritjelovljeni su mu duhovno. No poslije, kada se krste, pritjelovljuju mu se na neki način tjelesno, naime po vidljivome sakramentu, bez čije nakane ne bi se ni duhovno mogli pritjeloviti.
Odgovor na 2. prigovor: učitelj prosvjetljuje izvana po službi poučavajući, no Bog prosvjetljuje iznutra krštenike, pripravljajući njihova srca za primanje nauka istine, prema onome u Iv 6: „Pisano je u Prorocima: ‚Bit će svi od Boga poučeni‘“.
Odgovor na 3. prigovor: učinkom se krštenja postavlja plodnost kojom tko proizvodi dobra djela, a ne plodnost kojom tko rađa druge u Kristu, kao što Apostol kaže, 1 Kor 4: „U Kristu Isusu po evanđelju ja vas rodih“.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.