Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 69, a. 4

Podjeljuju li se po krštenju čovjeku milost i kreposti

Prigovor 1. Čini se da se po krštenju čovjeku ne podjeljuju milost i kreposti. Jer, kako je gore rečeno, sakramenti Novoga zakona izvode ono što označuju. No po pranju krštenja označava se očišćenje duše od krivnje, a ne oblikovanje duše po milosti i krepostima. Čini se dakle da se po krštenju čovjeku ne podjeljuju milost i kreposti.

Prigovor 2. Nadalje, ono što je netko već postigao ne treba ponovno primiti. No neki pristupaju krštenju već imajući milost i kreposti; kao što se u Dj 10 čita: „Bijaše neki čovjek u Cezareji, imenom Kornelije, satnik čete“ koja se zove italska, pobožan i bogobojazan; kojega je ipak poslije Petar krstio. Dakle, po krštenju se ne podjeljuju milost i kreposti.

Prigovor 3. Nadalje, krepost je habitus, k čijemu pojmu pripada da bude kakvoća koju je teško pokrenuti, po kojoj tko lako i s nasladom djeluje. No poslije krštenja ostaje u ljudima nagnuće na zlo, po kojemu se krepost oduzima; i tko postiže poteškoću k dobru, što je čin kreposti. Dakle, po krštenju čovjek ne postiže milost i kreposti.

Naprotiv, u Tit 3 Apostol kaže: „Spasi nas po kupelji novoga rođenja, to jest po krštenju, i obnavljanja po Duhu Svetome, kojega izli na nas obilno, to jest na otpuštenje grijeha i obilje kreposti“, kako Glosa ondje tumači. Tako se dakle u krštenju daje milost Duha Svetoga i obilje kreposti.

Odgovaram: kako Augustin kaže, u knjizi De baptismo parvulorum, „za to krštenje vrijedi, da se krštenici pritjelove Kristu kao udovi njegovi“. Od Glave pak Krista na sve njegove udove prenosi se punina milosti i kreposti, prema onome u Iv 1: „Od punine njegove svi mi primismo“. Zato je bjelodano da po krštenju netko postiže milost i kreposti.

Odgovor na 1. prigovor: kao što voda krštenja svojim pranjem označava očišćenje krivnje, i svojim hlađenjem označava oslobođenje od kazne, tako po naravnoj bistrini označava sjaj milosti i kreposti.

Odgovor na 2. prigovor: kako je rečeno, otpuštenje grijeha netko postiže prije krštenja prema tome kako ima krštenje u želji, bilo izričito bilo neizričito; pa ipak, kada stvarno prima krštenje, biva potpunije otpuštenje, što se tiče oslobođenja od čitave kazne. Tako također prije krštenja Kornelije i njemu slični postižu milost i kreposti po vjeri u Krista i želji za krštenjem, neizričito ili izričito, no poslije u krštenju veće obilje milosti i kreposti postižu. Zato na ono u Psalmu: „Na vode me počinka povede“, Glosa kaže: „Po porastu kreposti i dobra djelovanja izveo je u krštenju“.

Odgovor na 3. prigovor: poteškoća k dobru i nagnuće na zlo nalaze se u krštenicima ne zbog nedostatka habitusa kreposti, nego zbog požude, koja se ne uklanja u krštenju. No kao što se po krštenju umanjuje požuda da ne vlada, tako se također umanjuje i jedno i drugo od toga, da čovjek time ne bude svladan.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.