Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 69, a. 2

Oslobađa li se po krštenju čovjek od svake kazne

Prigovor 1. Čini se da se po krštenju čovjek ne oslobađa od svake dužnosti podnošenja kazne za grijeh. Kaže naime Apostol, Rim 13: „Što je od Boga, uređeno je“. No krivnja se ne uređuje osim po kazni, kako Augustin kaže. Dakle, po krštenju se ne uklanja dužnost podnošenja kazne prethodnih grijeha.

Prigovor 2. Nadalje, učinak sakramenta ima neku sličnost sa samim sakramentom, jer sakramenti Novoga zakona izvode ono što označuju, kako je gore rečeno. No krsno pranje ima doduše neku sličnost s pranjem ljage, ali čini se da nikakvu sličnost nema s oduzimanjem dužnosti podnošenja kazne. Ne uklanja se dakle po krštenju dužnost podnošenja kazne.

Prigovor 3. Nadalje, uklonivši dužnost podnošenja kazne, netko ne ostaje dostojan kazne, i tako bi bilo nepravedno njega kazniti. Ako se dakle po krštenju uklanja dužnost podnošenja kazne, bilo bi nepravedno poslije krštenja objesiti razbojnika koji je prije počinio ubojstvo. I tako bi se po krštenju uklonila strogost ljudske stege, što je neprikladno. Ne uklanja se dakle po krštenju dužnost podnošenja kazne.

Naprotiv, Ambrozije kaže, na ono u Rim 11: „Bez pokajanja su Božji darovi i poziv“, Božja milost, veli, u krštenju sve besplatno oprašta.

Odgovaram: kako je gore rečeno, po krštenju se netko pritjelovljuje muci i smrti Kristovoj, prema onome u Rim 6: „Ako smo umrli s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s Kristom“. Iz čega je bjelodano da se svakomu kršteniku priopćuje Kristova muka kao lijek kao da je sam trpio i umro. Kristova je pak muka, kako je gore rečeno, dostatna zadovoljština za sve grijehe svih ljudi. I zato onaj tko se krsti biva oslobođen od dužnosti podnošenja svake kazne njemu dužne za grijehe, kao da je sam dostatno zadovoljio za sve svoje grijehe.

Odgovor na 1. prigovor: budući da se kazna Kristove muke priopćuje kršteniku, ukoliko biva ud Kristov, kao da je sam tu kaznu podnio, njegovi grijesi ostaju uređeni po kazni Kristove muke.

Odgovor na 2. prigovor: voda ne samo da pere, nego također i hladi. I tako svojim hlađenjem označava oduzimanje dužnosti podnošenja kazne, kao što svojim pranjem označava očišćenje od krivnje.

Odgovor na 3. prigovor: u kaznama koje se ljudskim sudom nanose ne promatra se samo koje je kazne čovjek dostojan s obzirom na Boga, nego također u čemu je obvezan s obzirom na ljude, koji su oštećeni i sablažnjeni po nečijem grijehu. I zato, premda se ubojica po krštenju oslobađa od dužnosti podnošenja kazne s obzirom na Boga, ostaje ipak još obvezan s obzirom na ljude, za koje je pravedno da se izgrađuju kaznom, kao što su sablažnjeni krivnjom. Pobožno bi ipak takvima vladar mogao kaznu oprostiti.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.