III, q. 69, a. 1
Oduzimaju li se po krštenju svi grijesi
Prigovor 1. Čini se da se po krštenju ne uklanjaju svi grijesi. Krštenje je naime neko duhovno novo rođenje, koje se suprotstavlja tjelesnomu rođenju. No po tjelesnome rođenju čovjek navlači samo istočni grijeh. Dakle, po krštenju se razrješuje samo istočni grijeh.
Prigovor 2. Nadalje, pokora je dostatan uzrok otpuštenja stvarnih grijeha. No prije krštenja u odraslih se traži pokora, prema onome u Dj 2: „Činite pokoru i neka se krsti svaki pojedini od vas“. Dakle, krštenje ništa ne djeluje oko otpuštenja stvarnih grijeha.
Prigovor 3. Nadalje, različitih su bolesti različiti lijekovi, jer, kako Jeronim kaže: „Ne liječi oko ono što liječi petu“. No istočni grijeh, koji se po krštenju uklanja, drugi je rod grijeha od stvarnoga grijeha. Dakle, ne otpuštaju se svi grijesi po krštenju.
Naprotiv, kaže se u Ez 36: „Izlit ću na vas čistu vodu, i očistit ćete se od svih prljavština svojih“.
Odgovaram: kako Apostol kaže, Rim 6: „Koji god smo kršteni u Kristu Isusu, u smrt smo njegovu kršteni“. A poslije zaključuje: „Tako i vi smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu Gospodinu našemu“. Iz čega je bjelodano da po krštenju čovjek umire starini grijeha, a počinje živjeti novosti milosti. Svaki pak grijeh pripada prijašnjoj starini. Zato je dosljedno da se svaki grijeh po krštenju uklanja.
Odgovor na 1. prigovor: kako Apostol kaže, Rim 5, Adamov grijeh ne može toliko koliko Kristov dar, koji se u krštenju prima, „jer sud je iz jednoga na osudu, a milost je iz mnogih prijestupa na opravdanje“. Zato i Augustin kaže, u knjizi De baptismo parvulorum, da se, „dok tijelo rađa, samo navlači istočni grijeh, a dok Duh ponovno rađa, biva otpuštenje ne samo istočnoga, nego također i dragovoljnih grijeha“.
Odgovor na 2. prigovor: nijednoga grijeha otpuštenje ne može biti osim po moći Kristove muke, odakle i Apostol kaže, Heb 9, da „bez prolijevanja krvi nema otpuštenja“. Zato pokret ljudske volje ne bi dostajao za otpuštenje krivnje kad ne bi bila prisutna vjera u muku Kristovu i nakana sudjelovanja u njoj, bilo primanjem krštenja, bilo podlaganjem ključevima Crkve. I zato, kada neki odrasli pokajnik pristupa krštenju, postiže doduše otpuštenje svih grijeha iz nakane krštenja, ali savršenije iz stvarnoga primanja krštenja.
Odgovor na 3. prigovor: taj razlog polazi od pojedinačnih lijekova. Krštenje pak djeluje u moći Kristove muke, koja je opći lijek svih grijeha, i po krštenju se svi grijesi razrješuju.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.