Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 68, a. 8

Traži li se vjera

Prigovor 1. Čini se da se vjera traži sa strane krštenika. Sakrament je naime krštenja ustanovljen od Krista. No Krist, predajući oblik krštenja, stavlja vjeru prije krštenja, govoreći, Mk posl.: „tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se“. Dakle, čini se da, ako nema vjere, ne može biti sakramenta krštenja.

Prigovor 2. Nadalje, ništa se uzalud ne čini u sakramentima Crkve. No prema obredu Crkve, onoga tko pristupa krštenju pita se o vjeri, kada se kaže: „vjeruješ li u Boga Oca svemogućega?“ Dakle, čini se da se vjera traži za krštenje.

Prigovor 3. Nadalje, za krštenje se traži nakana primanja sakramenta. No to ne može biti bez prave vjere, budući da je krštenje sakrament prave vjere, jer se po njemu ljudi pritjelovljuju Kristu, kako veli Augustin u knjizi De Baptismo parvulorum; a to ne može biti bez prave vjere, prema onome u Ef 3: „da Krist po vjeri prebiva u vašim srcima“. Dakle, čini se da onaj tko nema pravu vjeru ne može primiti sakrament krštenja.

Prigovor 4. Nadalje, nevjera je najteži grijeh, kako se imalo u drugom dijelu. No oni koji ostaju u grijehu ne smiju se krstiti. Dakle, niti oni koji ostaju u nevjeri.

Naprotiv, Grgur pišući biskupu Kiriku veli: „iz drevne smo predaje otaca naučili da se oni koji se kod krivovjerja krste u ime Trojstva, kada se vraćaju svetoj Crkvi, ili pomazanjem krizme, ili polaganjem ruke, ili samim ispovijedanjem vjere ponovno pozivaju u krilo majke Crkve“. To pak ne bi bilo kad bi se vjera po nužnosti tražila za primanje krštenja.

Odgovaram: kako je očito iz rečenoga, dvoje se proizvodi u duši po krštenju, naime biljeg i milost. Dvostruko se dakle nešto po nužnosti traži za krštenje. Na jedan način, bez čega se ne može imati milost, koja je konačni učinak sakramenta. I na taj se način prava vjera po nužnosti traži za krštenje, jer, kako se veli u Rim 3: „pravednost je Božja po vjeri Isusa Krista“. Na drugi način traži se nešto po nužnosti za krštenje bez čega se ne može utisnuti krsni biljeg. I tako se prava vjera krštenika ne traži po nužnosti za krštenje, kao ni prava vjera krstitelja, samo ako su prisutne ostale stvari koje su od nužnosti sakramenta. Ne usavršuje se naime sakrament po pravednosti čovjeka koji podjeljuje ili prima krštenje, nego po snazi Božjoj.

Odgovor na 1. prigovor: Gospodin ondje govori o krštenju ukoliko ono privodi ljude k spasenju po posvećujućoj milosti, što se doista ne može zbiti bez prave vjere. I stoga znakovito veli: „tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se“.

Odgovor na 2. prigovor: Crkva namjerava krstiti ljude kako bi se očistili od grijeha, prema onome u Iz 27: „ovo je sav plod: da se oduzme grijeh“. I stoga, koliko je do nje, ne namjerava podijeliti krštenje osim onima koji imaju pravu vjeru, bez koje nema oproštenja grijehâ. I zbog toga pita one koji pristupaju krštenju vjeruju li. Ako ipak bez prave vjere netko primi krštenje izvan Crkve, ne prima ga na svoje spasenje. Stoga Augustin veli: „Crkva uspoređena s rajem pokazuje nam da ljudi mogu primiti njezino krštenje i vani, ali da spasenje blaženstva izvan nje nitko ne može primiti niti zadržati“.

Odgovor na 3. prigovor: i onaj tko nema pravu vjeru glede drugih članaka može imati pravu vjeru glede sakramenta krštenja, i tako nije zapriječen da može imati nakanu primiti sakrament krštenja. Ako pak ni glede ovoga sakramenta ne misli ispravno, za primanje sakramenta dostatna je opća nakana kojom namjerava primiti krštenje kako ga je Krist ustanovio i kako ga Crkva predaje.

Odgovor na 4. prigovor: kao što se sakrament krštenja ne smije podijeliti onomu tko ne želi odstupiti od drugih grijeha, tako niti onomu tko ne želi napustiti nevjeru. Obojica ipak primaju sakrament ako im se podijeli, premda ne na spasenje.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.