Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 68, a. 7

Traži li se nakana sa strane krštenika

Prigovor 1. Čini se da se sa strane krštenika ne traži nakana primanja sakramenta krštenja. Krštenik se naime odnosi kao trpnik u sakramentu. No nakana se ne traži sa strane trpnika, nego sa strane djelatnika. Dakle, čini se da se sa strane krštenika ne traži nakana primanja krštenja.

Prigovor 2. Nadalje, ako se propusti ono što se traži za krštenje, čovjeka treba iznova krstiti, kao kada se propusti zaziv Trojstva, kako je gore rečeno. No čini se da nikoga ne treba iznova krstiti zbog toga što nije imao nakanu primiti krštenje, inače bi, budući da nakana krštenika nije sigurna, svatko mogao tražiti da se iznova krsti zbog nedostatka nakane. Ne čini se dakle da se traži nakana sa strane krštenika da bi primio sakrament.

Prigovor 3. Nadalje, krštenje se daje protiv istočnoga grijeha. No istočni se grijeh baštini bez nakane rođenoga. Dakle, čini se da krštenje ne traži nakanu sa strane krštenika.

Naprotiv, prema obredu Crkve, oni koji se imaju krstiti izjavljuju da od Crkve traže krštenje. Čime izjavljuju svoju nakanu o primanju sakramenta.

Odgovaram: po krštenju netko umire staromu životu grijeha i započinje stanovitu novost života, prema onome u Rim 6: „ukopani smo s Kristom po krštenju u smrt, da kao što Krist uskrsnu od mrtvih, tako i mi hodimo u novosti života“. I stoga, kao što se za to da čovjek umre staromu životu traži, prema Augustinu, kod onoga koji ima uporabu slobodnoga odlučivanja, volja kojom se kaje za stari život; tako se traži volja kojom smjera na novost života, čije je počelo samo primanje sakramenta. I stoga se sa strane krštenika traži volja, ili nakana, primanja sakramenta.

Odgovor na 1. prigovor: u opravdanju, koje biva po krštenju, nema prisilnoga trpljenja, nego dragovoljno. I stoga se traži nakana primanja onoga što mu se daje.

Odgovor na 2. prigovor: ako bi kod odrasloga nedostajala nakana primanja sakramenta, trebalo bi ga ponovno krstiti. Ako pak to ne bi bilo sigurno, trebalo bi reći: ako nisi kršten, ja te krstim.

Odgovor na 3. prigovor: krštenje se ne određuje samo protiv istočnoga grijeha, nego i protiv osobnih grijeha, koji se uzrokuju voljom i nakanom.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.