III, q. 68, a. 5
Treba li krštenim grješnicima nametati zadovoljštinska djela
Prigovor 1. Čini se da krštenim grješnicima treba nametati zadovoljštinska djela. Čini se naime da to pripada Božjoj pravednosti: da se za svaki grijeh netko kazni, prema onome u Prop posl.: „sve što biva Bog će izvesti na sud“. No zadovoljštinska se djela nalažu grješnicima kao kazna za prošle grijehe. Dakle, čini se da krštenim grješnicima treba nametati zadovoljštinska djela.
Prigovor 2. Nadalje, po zadovoljštinskim djelima iznova obraćeni grješnici vježbaju se za pravednost i oduzimaju se prigode za grijeh, jer „davati zadovoljštinu znači sasjeći uzroke grijeha i ne dopuštati pristup grijesima“. No to je ponajviše nužno novokrštenicima. Dakle, čini se da krštenicima treba naložiti zadovoljštinska djela.
Prigovor 3. Nadalje, nije manje dužnost da čovjek zadovolji Bogu nego bližnjemu. No novokrštenicima treba naložiti da zadovolje bližnjima ako su ih povrijedili. Dakle, treba im također naložiti da zadovolje Bogu po djelima pokore.
Naprotiv, Ambrozije povodom onoga u Rim 11, „bez pokajanja su Božji dari i poziv“, veli: „Božja milost u krštenju ne traži jecaja ni plača, niti kakva djela, nego samo vjeru, i sve besplatno oprašta“.
Odgovaram: kako apostol veli u Rim 6: „svi koji smo kršteni u Krista Isusa, u njegovu smo smrt kršteni, ukopani smo naime s njime po krštenju u smrt“, tako naime da se čovjek po krštenju pritjelovljuje samoj Kristovoj smrti. Bjelodano je pak iz gore rečenoga da je Kristova smrt bila dostatna zadovoljština za grijehe, „ne samo naše, nego i svega svijeta“, kako se veli u 1 Iv 2. I zato onomu tko se krsti ne treba naložiti nikakvu zadovoljštinu za bilo koje grijehe, jer bi to značilo nanijeti nepravdu muci i smrti Kristovoj, kao da ona ne bi bila dostatna za potpunu zadovoljštinu za grijehe onih koji se imaju krstiti.
Odgovor na 1. prigovor: kako veli Augustin u knjizi De Baptismo parvulorum, „krštenje vrijedi za to da se krštenici pritjelove Kristu kao njegovi udovi“. Stoga je sama Kristova kazna bila zadovoljštinska za grijehe onih koji se krste, kao što i trpljenje jednoga uda može biti zadovoljštinsko za grijeh drugoga uda. Otkuda se u Iz 53 veli: „zaista, on je slabosti naše ponio i boli je naše na se uzeo“.
Odgovor na 2. prigovor: novokrštenike treba vježbati za pravednost ne kaznenim djelima, nego lakim djelima, „kako bi se kao kakvim mlijekom lake vježbe unaprijedili k savršenijemu“, kako Glosa veli povodom onoga u Psalmu: „kao odbijeno dijete na majci svojoj“. Zbog čega je i Gospodin svoje iznova obraćene učenike ispričao od posta, kako je očito u Mt 9. I to je ono što se veli u 1 Pt 2: „kao tek rođena dječica žudite za mlijekom, da u njemu uzrastete na spasenje“.
Odgovor na 3. prigovor: vratiti bližnjima nepravedno oduzeto i dati zadovoljštinu za nanesene nepravde znači prestati s griješenjem, jer samo to što se zadržava tuđe i bližnjega ne umiruje jest grijeh. I zato krštenim grješnicima valja naložiti da zadovolje bližnjima, kao i da prestanu s grijehom. No ne treba im naložiti da za prošle grijehe pretrpe kakvu kaznu.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.