Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 68, a. 4

Treba li grješnike krstiti

Prigovor 1. Čini se da grješnike treba krstiti. Veli se naime u Zah 13: „u onaj dan bit će otvoren izvor domu Davidovu i stanovnicima Jeruzalema za pranje grješnika i nečiste žene“, što se doista shvaća o krsnom vrelu. Dakle, čini se da sakrament krštenja treba podjeljivati i grješnicima.

Prigovor 2. Nadalje, Gospodin veli u Mt 9: „ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima“. Bolesni su pak grješnici. Budući dakle da je lijek duhovnoga liječnika, naime Krista, krštenje, čini se da grješnicima treba pružati sakrament krštenja.

Prigovor 3. Nadalje, nikakva se pomoć grješnicima ne smije uskratiti. No krštenim se grješnicima samim krsnim biljegom duhovno pomaže, budući da je on stanovito raspoloženje za milost. Dakle, čini se da sakrament krštenja treba podjeljivati grješnicima.

Naprotiv, Augustin veli: „onaj koji te stvorio bez tebe, neće te opravdati bez tebe“. No grješnik, budući da ima neraspoloženu volju, ne surađuje s Bogom. Dakle, uzalud mu se primjenjuje krštenje na opravdanje.

Odgovaram: netko se može nazvati grješnikom na dva načina. Na jedan način, zbog prošle ljage i krivnje. I tako grješnicima treba podjeljivati sakrament krštenja, jer je za to posebno ustanovljen: da se po njemu očisti prljavština grijeha, prema onome u Ef 5: „očistivši je“, naime Crkvu, „kupelji vode u riječi života“. Na drugi način netko se može nazvati grješnikom iz volje za griješenjem i nakane ustrajanja u grijehu. I tako grješnicima ne treba podjeljivati sakrament krštenja. Prvo stoga što se po krštenju ljudi pritjelovljuju Kristu, prema onome u Gal 3: „svi koji ste u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste“. Dokle god pak netko ima volju za griješenjem, ne može biti sjedinjen s Kristom, prema onome u 2 Kor 6: „kakvo je zajedništvo pravednosti s bezakonjem?“ Otkuda i Augustin veli u knjizi De poenitentia da „nitko tko odlučuje svojom voljom ne može započeti novi život ako se ne pokaje za stari život“. Drugo, zato što se u djelima Krista i Crkve ništa ne smije činiti uzalud. Uzaludno je pak ono što ne dospijeva do svrhe za koju je određeno. Nitko pak tko ima volju za griješenjem ne može se u isto vrijeme očistiti od grijeha, za što se krštenje određuje, jer bi to značilo postaviti proturječja zajedno. Treće, zato što u sakramentalnim znakovima ne smije biti nikakve lažnosti. Lažan je pak onaj znak kojemu ne odgovara označena stvarnost. No time što se netko pruža na pranje po krštenju, označuje se da se raspoložuje za unutarnje pranje. A to se ne događa kod onoga tko ima nakanu ustrajati u grijehu. Stoga je očito da takvima ne treba podjeljivati sakrament krštenja.

Odgovor na 1. prigovor: ona se riječ ima shvatiti o grješnicima koji imaju volju odstupiti od grijeha.

Odgovor na 2. prigovor: duhovni liječnik, naime Krist, djeluje na dva načina. Na jedan način, iznutra po samome sebi, i tako pripravlja čovjekovu volju da hoće dobro i mrzi zlo. Na drugi način djeluje po poslužiteljima, izvana primjenjujući sakramente, i tako djeluje usavršujući ono što je izvana započeto. I zato sakrament krštenja ne treba pružati doli onomu u kome se očituje kakav znak unutarnjega obraćenja, kao što se ni tjelesni lijek ne pruža bolesniku osim ako se u njemu očituje kakav životni pokret.

Odgovor na 3. prigovor: krštenje je sakrament vjere. Neoblikovana pak vjera nije dostatna za spasenje, niti je sama temelj, nego samo oblikovana vjera, koja djeluje po ljubavi, kako veli Augustin u knjizi De fide et operibus. Stoga ni sakrament krštenja ne može podijeliti spasenje uz volju za griješenjem, koja isključuje oblik vjere. A utiskivanjem krsnoga biljega nitko se ne treba raspoloživati za milost dokle god se u njemu očituje volja za griješenjem, jer Bog nikoga ne prisiljava na krepost, kako veli Damaščanin.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.