III, q. 68, a. 2
Može li se tko spasiti bez krštenja
Prigovor 1. Čini se da se bez krštenja nitko ne može spasiti. Veli naime Gospodin u Iv 3: „ako se tko ne rodi iz vode i Duha Svetoga, ne može ući u kraljevstvo Božje“. No samo se oni spašavaju koji ulaze u kraljevstvo Božje. Dakle, nitko se ne može spasiti bez krštenja kojim se netko ponovno rađa iz vode i Duha Svetoga.
Prigovor 2. Nadalje, u knjizi De ecclesiasticis dogmatibus kaže se: „vjerujemo da nijedan katekumen, premda preminuo u dobrim djelima, nema vječnoga života, osim u mučeništvu, gdje se ispunjaju svi sakramenti krštenja“. No ako bi se tko mogao spasiti bez krštenja, to bi ponajviše imalo mjesta kod katekumena koji imaju dobra djela, za koje se čini da imaju vjeru koja po ljubavi djeluje. Čini se dakle da se bez krštenja nitko ne može spasiti.
Prigovor 3. Nadalje, kako je gore rečeno, sakrament je krštenja od nužnosti spasenja. Nužno je pak ono bez čega nešto ne može postojati, kako se veli u V. Metaphys. Dakle, čini se da bez krštenja nitko ne može postići spasenje.
Naprotiv, Augustin veli povodom Levitskoga zakonika: „nevidljivo posvećenje nekima je bilo prisutno i koristilo bez vidljivih sakramenata, dok vidljivo posvećenje, koje biva vidljivim sakramentom, može biti prisutno bez nevidljivoga, ali ne koristiti“. Budući dakle da sakrament krštenja pripada vidljivomu posvećenju, čini se da bez sakramenta krštenja netko može postići spasenje po nevidljivom posvećenju.
Odgovaram: sakrament krštenja može nekome nedostajati na dva načina. Na jedan način, i stvarnošću i željom, što se događa kod onih koji se niti krste niti se žele krstiti. Što bjelodano pripada preziru sakramenta što se tiče onih koji imaju uporabu slobodne volje. I stoga oni kojima na taj način nedostaje krštenje ne mogu postići spasenje, jer se ni sakramentalno ni duhovno ne pritjelovljuju Kristu, po kojemu je jedino spasenje. Na drugi način sakrament krštenja može nekome nedostajati stvarnošću, ali ne željom, kao kada netko želi biti kršten, ali ga kakvim slučajem preduhitri smrt prije nego primi krštenje. Takav pak bez stvarnoga krštenja može postići spasenje zbog želje za krštenjem, koja proizlazi iz vjere što djeluje po ljubavi, po kojoj Bog iznutra posvećuje čovjeka, čija moć nije vezana za vidljive sakramente. Stoga Ambrozije veli o Valentinijanu, koji je umro kao katekumen: „onoga koga sam imao ponovno roditi, izgubih; pa ipak on milost koju je zaiskao nije izgubio“.
Odgovor na 1. prigovor: kako se veli u 1 Sam 16: „ljudi vide ono što se vidi, a Gospodin gleda na srce“. Onaj pak tko želi po krštenju biti ponovno rođen iz vode i Duha Svetoga, srcem je doista ponovno rođen, premda ne tijelom, kao što i apostol veli u Rim 2 da je „obrezanje srca u duhu, a ne u slovu; kojemu hvala nije od ljudi, nego od Boga“.
Odgovor na 2. prigovor: nitko ne prispijeva k vječnomu životu osim odriješen od svake krivnje i duga kazne. To pak opće odrješenje biva primanjem krštenja i u mučeništvu, zbog čega se veli da se u mučeništvu ispunjaju svi sakramenti krštenja, naime s obzirom na potpuno oslobođenje od krivnje i kazne. Ako je dakle tko katekumen koji ima želju za krštenjem (jer drukčije ne bi umro u dobrim djelima, koja ne mogu postojati bez vjere što ljubavlju djeluje), takav preminuvši ne prispijeva odmah k vječnomu životu, nego će trpjeti kaznu za prošle grijehe, „ali sam će se spasiti, no tako kao kroz oganj“, kako se veli u 1 Kor 3.
Odgovor na 3. prigovor: utoliko se veli da je sakrament krštenja od nužnosti spasenja ukoliko čovjekovo spasenje ne može postojati ako se barem nema u volji, koja se pred Bogom ubraja umjesto djela.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.