Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 68, a. 11

Treba li krstiti one koji se nalaze u majčinim utrobama

Prigovor 1. Čini se da se oni koji se nalaze u majčinim utrobama mogu krstiti. Djelotvorniji je naime Kristov dar za spasenje nego Adamov grijeh za osudu, kako apostol veli u Rim 5. No djeca koja se nalaze u majčinim utrobama bivaju osuđena zbog Adamova grijeha. Dakle, još više mogu biti spašena po Kristovu daru. A to biva po krštenju. Dakle, djeca koja se nalaze u majčinim utrobama mogu se krstiti.

Prigovor 2. Nadalje, čini se da je dijete koje se nalazi u utrobi majke nešto majčino. No, kad se majka krsti, krsti se sve što je njezino a nalazi se u njoj. Dakle, čini se da se s krštenjem majke krsti dijete koje se nalazi u njezinoj utrobi.

Prigovor 3. Nadalje, vječna je smrt gora od tjelesne smrti. No od dvaju zala treba izabrati manje zlo. Ako se dakle dijete koje se nalazi u majčinoj utrobi ne može krstiti, bilo bi bolje da se majka otvori i dijete na silu izvadi te krsti, nego da dijete bude vječno osuđeno, preminuvši bez krštenja.

Prigovor 4. Nadalje, katkada se događa da neki dio djeteta prije iziđe, kao što se čita u Post 38 da je, dok je Tamara rađala, „pri samom izlasku djece jedno pružilo ruku, na koju je primalja privezala skerlet govoreći: ovo će izaći prije. No dok je ono povlačilo ruku, izašlo je drugo“. Katkada pak u takvu slučaju prijeti opasnost smrti. Dakle, čini se da bi taj dio trebalo krstiti, dok je dijete još u majčinoj utrobi.

Naprotiv, Augustin u pismu Dardanu veli: „nitko se ponovno ne rađa ako se najprije ne rodi“. No krštenje je stanovito duhovno ponovno rođenje. Dakle, nitko se ne smije krstiti prije nego se rodi iz utrobe.

Odgovaram: od nužnosti je krštenja da se tijelo krštenika na neki način opere vodom, budući da je krštenje stanovito pranje, kako je gore rečeno. Tijelo pak djeteta, prije nego se rodi iz utrobe, ne može se na bilo koji način oprati vodom, osim ako se možda ne rekne da krsno pranje kojim se pere tijelo majke dopire do djeteta koje se nalazi u utrobi. No to ne može biti, kako stoga što je djetetova duša, za čije se posvećenje krštenje određuje, odijeljena od majčine duše; tako i stoga što je tijelo oživljenoga ploda već oblikovano i dosljedno odijeljeno od majčina tijela. I stoga se krštenje kojim se majka krsti ne prelijeva na plod koji se nalazi u utrobi. Stoga Augustin veli Contra Iulianum: „ako ono što se u njoj začinje pripada majčinu tijelu tako da se ubraja kao njezin dio, ne bi se krstilo dojenče čija je majka bila krštena zbog kakve pogibelji smrti koja je prijetila dok ga je nosila u utrobi. A sada, budući da se i ono, to jest dojenče, krsti, sigurno nije pripadalo majčinu tijelu dok je bilo u utrobi“. I tako preostaje da se oni koji se nalaze u majčinim utrobama nipošto ne mogu krstiti.

Odgovor na 1. prigovor: djeca koja se nalaze u majčinim utrobama još nisu izišla na svjetlo da s drugim ljudima provode život. Stoga ne mogu biti podvrgnuta ljudskomu djelovanju, kako bi po njihovu posluživanju primila sakramente na spasenje. Mogu pak biti podvrgnuta Božjemu djelovanju, pred kojim žive, kako bi po stanovitom povlaštenju milosti postigla posvećenje, kao što je očito kod onih koji su posvećeni u utrobi.

Odgovor na 2. prigovor: nutarnji je ud majke nešto njezino po neprekinutosti i sjedinjenju tvarnoga dijela s cjelinom. Dijete pak koje se nalazi u utrobi majke nešto je njezino po stanovitom povezivanju odijeljenih tijela. Stoga nije jednak razlog.

Odgovor na 3. prigovor: „ne valja činiti zla da dođu dobra“, kako se veli u Rim 3. I zato čovjek ne smije ubiti majku da krsti dijete. No ako bi majka umrla dok je dijete živo u utrobi, treba je otvoriti da se dijete krsti.

Odgovor na 4. prigovor: za krštenje treba čekati potpuni izlazak djeteta iz utrobe, osim ako ne prijeti smrt. Ako ipak najprije iziđe glava, u kojoj se temelji osjetilnost, treba ga krstiti ako prijeti opasnost, i ne treba ga poslije ponovno krstiti ako se dogodi da se potpuno rodi. I čini se da isto treba učiniti koji god drugi dio izišao, ako prijeti opasnost. Budući pak da ni u jednom od vanjskih dijelova cjelovitost ne počiva tako kao u glavi, nekima se čini da bi zbog sumnje, nakon što se oprao bilo koji drugi dio tijela, dijete poslije potpunoga rođenja trebalo krstiti pod ovim oblikom: ako nisi kršten, ja te krstim, i tako dalje.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.