Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 68, a. 10

Treba li krstiti židovsku djecu protiv volje roditelja

Prigovor 1. Čini se da djecu Židova ili drugih nevjernika treba krstiti, čak i protiv volje roditelja. Više naime čovjeku treba priteći u pomoć protiv opasnosti vječne smrti nego protiv opasnosti vremenite smrti. No djetetu koje se nalazi u opasnosti vremenite smrti treba pomoći, čak i ako bi se roditelji iz zlobe opirali. Dakle, mnogo više treba pomoći djeci nevjernikâ protiv opasnosti vječne smrti, čak i protiv volje roditelja.

Prigovor 2. Nadalje, djeca robova jesu robovi i u vlasti su gospodara. No Židovi su robovi kraljeva i knezova, kao i bilo koji drugi nevjernici. Dakle, bez ikakve nepravde mogu knezovi dati krstiti djecu Židova ili drugih nevjerničkih robova.

Prigovor 3. Nadalje, svaki čovjek više pripada Bogu, od kojega ima dušu, nego tjelesnomu ocu, od kojega ima tijelo. Nije dakle nepravedno ako se djeca nevjernikâ oduzmu tjelesnim roditeljima i posvete Bogu po krštenju.

Naprotiv, u Dekretima, dist. XLV, s Toledskoga sabora, ovako se veli: „o Židovima zapovijedi sveti sabor da se ubuduće nikomu ne nanosi sila za vjerovanje, jer se takvi ne smiju spašavati protiv volje, nego dragovoljno, kako bi oblik pravednosti bio cjelovit“.

Odgovaram: djeca nevjernikâ ili imaju uporabu razuma ili nemaju. Ako pak imaju, već što se tiče onoga što je božanskoga ili naravnoga prava počinju biti svoje vlasti. I stoga vlastitom voljom, protiv volje roditelja, mogu primiti krštenje, kao i sklopiti ženidbu. I zato se takve dopušteno može opominjati i poticati na primanje krštenja. Ako pak još nemaju uporabu slobodnoga odlučivanja, po naravnom su pravu pod brigom roditelja, dokle god sami sebi ne mogu proviđati. Otkuda se i o djeci drevnih otaca veli da su se spašavala u vjeri roditelja. I zato bi bilo protiv naravne pravednosti ako bi se takva djeca krstila protiv volje roditelja, kao i ako bi se tko tko ima uporabu razuma krstio protiv svoje volje. Bilo bi također opasno tako krstiti djecu nevjernikâ, jer bi se lako vratila nevjeri zbog naravnoga nagnuća prema roditeljima. I zato običaj Crkve nema to da se djeca nevjernikâ krste protiv volje roditelja.

Odgovor na 1. prigovor: od tjelesne smrti ne smije se koga otimati protiv poretka građanskoga prava, primjerice, ako koga njegov sudac osudi na smrt, nitko ga ne smije nasilno oteti od smrti. Zbog čega nitko ne smije prekršiti poredak naravnoga prava, po kojemu je sin pod očevom brigom, da bi ga oslobodio od opasnosti vječne smrti.

Odgovor na 2. prigovor: Židovi su robovi knezova građanskim ropstvom, koje ne isključuje poredak naravnoga ili božanskoga prava.

Odgovor na 3. prigovor: čovjek se usmjerava k Bogu po razumu, po kojemu može spoznati Boga. Stoga se dijete, prije nego dobije uporabu razuma, po naravnom poretku usmjerava k Bogu po razumu roditelja, čijoj je brizi po naravi podložno, te se prema njihovu rasporedu u pogledu njega ima postupati s božanskim stvarima.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.