Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 66, a. 7

Je li uranjanje od nužnosti za krštenje

Prigovor 1. Čini se da je uranjanje u vodu od nužnosti za krštenje. Kako se naime veli u Ef 4, „jedna vjera, jedno krštenje“. Ali kod mnogih je uobičajen način krštenja po uranjanju. Dakle, čini se da ne može biti krštenje bez uranjanja.

Prigovor 2. Nadalje, apostol kaže u Rim 6: „Koji smo god kršteni u Kristu Isusu, u smrt smo njegovu kršteni: suukopani smo naime s njime po krštenju u smrt“. Ali to biva po uranjanju; Krizostom naime veli na ono u Iv 3: „Ako se tko ne rodi iz vode i Duha Svetoga“, itd.: „Kao u nekome grobu, u vodi, dok uranjamo glave, stari se čovjek pokapa, i uronjen dolje skriva se, potom novi opet ustaje“. Dakle, čini se da je uranjanje od nužnosti za krštenje.

Prigovor 3. Nadalje, kada bi se bez uranjanja cijeloga tijela moglo izvršiti krštenje, slijedilo bi da po istom razlogu dostaje bilo koji dio vodom politi. Ali to se čini neprikladnim, jer istočni grijeh, protiv kojega se ponajvećma daje krštenje, nije samo u jednome dijelu tijela. Dakle, čini se da se traži uranjanje za krštenje, i da ne dostaje samo škropljenje.

Naprotiv, u Heb 10 veli se: „Pristupajmo k njemu s pravim srcem u punini vjere, poškropljena srca od zle savjesti i oprana tijela čistom vodom“.

Odgovaram: voda se uzima u sakramentu krštenja za upotrebu tjelesnoga pranja, po kojemu se označuje unutarnje pranje grijeha. Pranje pak može bivati po vodi ne samo po načinu uranjanja, nego također po načinu škropljenja ili polijevanja. I stoga, premda je sigurnije krstiti po načinu uranjanja, jer to ima uobičajenija praksa; može se ipak izvršiti krštenje po načinu škropljenja; ili također po načinu polijevanja, prema onome u Ez 36: „Izlit ću na vas čistu vodu“, kao što se i za blaženoga Lovru čita da je krstio. I to ponajvećma radi nužde: ili zato što je veliko mnoštvo onih koje valja krstiti, kao što je očito u Dj 2 i 4, gdje se veli da je povjerovalo u jedan dan tri tisuće, a u drugi pet tisuća; katkada pak može nastupiti nužda zbog malobrojnosti vode; ili zbog slabosti poslužitelja, koji ne može držati onoga koga valja krstiti; ili zbog slabosti onoga koga valja krstiti, komu bi mogla prijetiti opasnost smrti od uranjanja. I stoga valja reći da uranjanje nije od nužnosti za krštenje.

Odgovor na 1. prigovor: ono što je po akcidentu ne mijenja supstanciju stvari. Po sebi se pak traži za krštenje tjelesno pranje po vodi, odakle se i krštenje naziva kupelju, prema onome u Ef 5: „Čisteći je kupelji vode u riječi života“. Ali to da pranje biva na ovaj ili onaj način, akcidentalno je krštenju. I stoga takva raznolikost ne dokida jedinstvo krštenja.

Odgovor na 2. prigovor: u uranjanju se izričitije prikazuje slika Kristova ukopa, i stoga je ovaj način krštenja uobičajeniji i hvalevrijedniji. Ali u drugim načinima krštenja prikazuje se na neki način, premda ne tako izričito: naime na ma koji način nastalo pranje, tijelo čovjeka, ili neki njegov dio, podlaže se vodi, kao što je tijelo Kristovo bilo položeno pod zemlju.

Odgovor na 3. prigovor: glavni dio tijela, ponajvećma s obzirom na vanjske udove, jest glava, u kojoj djeluju sva osjetila, i unutarnja i vanjska. I stoga, ako se cijelo tijelo vodom ne može politi, zbog malobrojnosti vode ili zbog nekoga drugoga uzroka, valja glavu politi, u kojoj se očituje počelo naravnoga života. I premda se po udovima koji služe rađanju prenosi istočni grijeh, ne valja ipak one udove radije škropiti negoli glavu, jer se po krštenju ne dokida prenošenje istočnoga grijeha na potomstvo po činu rađanja, nego se oslobađa duša od ljage i krivnje grijeha koji je navukla. I stoga se ponajvećma mora prati onaj dio tijela u kojemu se očituju djela duše. U Starome je pak zakonu lijek protiv istočnoga grijeha bio ustanovljen na udu rađanja jer je još onaj po kojemu se istočni grijeh imao ukloniti trebao biti rođen iz sjemena Abrahamova, čiju je vjeru obrezanje označavalo, kako se veli u Rim 4.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.