III, q. 66, a. 6
Može li se pod ovim oblikom netko krstiti: „Ja te krstim u ime Kristovo“
Prigovor 1. Čini se da se u Kristovo ime može podijeliti krštenje. Kao što je naime „jedna vjera i jedno krštenje“, kako se kaže u Ef 4. Ali u Dj 8 kaže se da su se „u ime Isusa Krista krstili muževi i žene“. Dakle, također se i sada može podijeliti krštenje u ime Kristovo.
Prigovor 2. Nadalje, Ambrozije veli: „Ako Krista rekneš, i Oca, od kojega je pomazan, i samoga koji je pomazan, Sina, i Duha, kojim je pomazan, označio si“. Ali u ime Trojstva može se izvršiti krštenje. Dakle, i u ime Kristovo.
Prigovor 3. Nadalje, papa Nikola, odgovarajući na upite Bugara, veli: „Koji su u ime Presvetoga Trojstva, ili samo u ime Kristovo, kao što se u Djelima apostolskim čita, kršteni, jedno je naime te isto, kako sveti Ambrozije veli, ne moraju se ponovno krstiti“. Ponovno bi se pak krstili kada u ovome obliku kršteni ne bi primili sakrament krštenja. Dakle, može se posvetiti krštenje u ime Kristovo pod ovim oblikom: „Ja te krstim u ime Kristovo“.
Naprotiv, papa Pelagije piše biskupu Gaudenciju: „Ako oni koji u krajevima susjednima tvojoj ljubavi borave priznaju da su samo u ime Gospodnje bili kršteni, bez ikakve dvojbe, njih kada dolaze k katoličkoj vjeri u ime Presvetoga Trojstva krsti“. Didim također veli u knjizi De Spiritu Sancto: „Premda bi tko mogao biti tuđega uma tko bi tako krstio da jedno od spomenutih imena“, naime triju osoba, „izostavi, bez savršenstva će krstiti“.
Odgovaram: kao što je gore rečeno, sakramenti imaju djelotvornost od Kristove ustanove. I stoga, ako se izostavi išta od onoga što je Krist ustanovio oko nekoga sakramenta, nedostaje mu djelotvornost, osim po posebnoj rasporedbi onoga koji svoju snagu nije vezao uz sakramente. Krist je pak ustanovio da se sakrament krštenja daje sa zazivanjem Trojstva. I stoga što god nedostaje punomu zazivanju Trojstva dokida cjelovitost krštenja. Niti smeta to što se u imenu jedne osobe razumijeva druga, kao što se u imenu Oca razumijeva Sin; ili što onaj tko imenuje samo jednu osobu može imati pravu vjeru o trima. Zato što se za sakrament, kao što se traži osjetilna tvar, tako traži i osjetilni oblik. Odatle ne dostaje poimanje ili vjera Trojstva za savršenost sakramenta ako se osjetilnim riječima Trojstvo ne izrazi. Zato je i u Kristovu krštenju, gdje bijaše počelo posvećenja našega krštenja, Trojstvo bilo prisutno osjetilno: naime Otac u glasu, Sin u ljudskoj naravi, Duh Sveti u golubici.
Odgovor na 1. prigovor: po posebnoj Kristovoj objavi apostoli su u ranoj Crkvi u ime Kristovo krstili, da bi ime Kristovo, koje bijaše mrsko Židovima i poganima, postalo časno po tome što se na njegovo zazivanje Duh Sveti davao u krštenju.
Odgovor na 2. prigovor: Ambrozije navodi razlog zašto se prikladno takva rasporedba mogla dogoditi u ranoj Crkvi: zato naime što se u imenu Kristovu cijelo Trojstvo razumijeva; i stoga se u najmanju ruku u shvatljivoj cjelovitosti čuvao oblik koji je Krist predao u Evanđelju.
Odgovor na 3. prigovor: papa Nikola svoju izreku potvrđuje iz dvaju prethodnih razloga. I stoga je njegov odgovor bjelodan iz prvih dvaju rješenja.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.