Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 66, a. 4

Traži li se čista voda

Prigovor 1. Čini se da se za krštenje ne traži čista voda. Voda naime koja je kod nas nije čista voda, što se ponajvećma pokazuje kod morske vode, u kojoj se ponajviše primiješalo zemaljskoga, kako je bjelodano po Filozofu u knjizi Meteorol. Pa se ipak u takvoj vodi može izvršiti krštenje. Dakle, ne traži se čista i jednostavna voda za krštenje.

Prigovor 2. Nadalje, u svečanom slavljenju krštenja vodi se ulijeva krizma. Ali to, čini se, priječi čistoću i jednostavnost vode. Dakle, čista i jednostavna voda ne traži se za krštenje.

Prigovor 3. Nadalje, voda koja je potekla iz boka Krista koji je visio na križu označavala je krštenje, kako je rečeno. Ali ona se voda ne čini da je bila čista voda, po tome što u složenom tijelu, kakvo je bilo tijelo Kristovo, nema počela u činu. Dakle, čini se da se ne traži čista ili jednostavna voda za krštenje.

Prigovor 4. Nadalje, lug se ne čini čistom vodom, ima naime suprotna svojstva od vode: naime zagrijavanja i isušivanja. Pa se ipak u lugu, čini se, može izvršiti krštenje, kao i u vodama kupališta, koje prolaze kroz sumporne žile, kao što se i lug procjeđuje kroz pepeo. Dakle, čini se da se jednostavna voda ne traži za krštenje.

Prigovor 5. Nadalje, ružina se voda stvara sublimacijom iz ruža, kao što se i alkemijske vode stvaraju sublimacijom iz nekih tijela. Ali u tim se vodama, kako se čini, može izvršiti krštenje, kao i u kišnici, koja se stvara sublimacijom para. Budući dakle da takve vode nisu čiste i jednostavne, čini se da se čista i jednostavna voda ne traži za krštenje.

Naprotiv, vlastita je tvar krštenja voda, kako je rečeno. Ali vrstu vode nema osim jednostavna voda. Dakle, čista i jednostavna voda po nužnosti se traži za krštenje.

Odgovaram: voda svoju čistoću i jednostavnost može izgubiti dvostruko: na jedan način po miješanju drugoga tijela; na drugi način po preinačenju. Oboje se pak od toga događa dvostruko: naime po umijeću i po naravi. Umijeće pak zaostaje za djelovanjem naravi, jer narav daje supstancijalni oblik, što umijeće ne može učiniti, nego su svi umjetni oblici akcidentalni; osim možda primjenjujući vlastiti djelatnik na vlastitu tvar, kao vatru na zapaljivo, na koji način od nekih neke životinje po truljenju nastaju. Kakvo god dakle preinačenje oko vode nastalo po umijeću, bilo miješajući bilo preinačujući, ne preinačuje se vrsta vode. Odatle se u takvoj vodi može izvršiti krštenje, osim možda ako se voda primiješa po umijeću u tako maloj količini nekomu tijelu da je slojevina više drugo negoli voda; kao što je blato više zemlja negoli voda, i razvodnjeno vino više je vino negoli voda. Ali preinačenje koje biva od naravi, katkada uistinu razrješava vrstu vode, i to biva kada voda nastane po naravi od supstancije nekoga složenoga tijela; kao što je voda pretvorena u sok grožđa vino, odakle nema vrstu vode. Katkada pak nastaje po naravi preinačenje vode bez razrješenja vrste, i to kako po preinačenju, kao što je očito o vodi zagrijanoj od sunca; tako također i po miješanju, kao što je očito o riječnoj vodi mutnoj od primjese zemaljskih dijelova. Tako dakle valja reći da se u svakoj vodi, ma kako preinačenoj, dokle god se ne razriješi vrsta vode, može izvršiti krštenje. Ako se pak razriješi vrsta vode, ne može se izvršiti krštenje.

Odgovor na 1. prigovor: preinačenje načinjeno u morskoj vodi, i u drugim vodama koje su kod nas, nije toliko da bi razriješilo vrstu vode. I stoga se u takvim vodama može izvršiti krštenje.

Odgovor na 2. prigovor: primjesa krizme ne razrješava vrstu vode. Kao što niti voda kuhanoga mesa, ili drugoga takvog, osim možda ako je nastalo toliko rastvaranje kuhanih tijela u vodi da tekućina ima više od tuđe supstancije negoli od vode; što se iz gustoće može razabrati. Ako se ipak iz tako zgusnute tekućine istisne bistra voda, može se u njoj izvršiti krštenje, kao i u vodi koja se istiskuje iz blata, premda se u blatu krštenje ne može izvršiti.

Odgovor na 3. prigovor: voda koja je potekla iz boka Krista koji je visio na križu nije bila flegmatični sok, kako su neki rekli. U takvu se naime soku ne bi moglo izvršiti krštenje, kao ni u krvi životinje, ili u vinu, ili u ma kojoj tekućini neke biljke. Bila je pak čista voda koja je čudesno izlazila iz mrtvoga tijela, kao i krv, radi potvrđivanja istine Gospodinova tijela, protiv zablude manihejaca: da se naime po vodi, koja je jedno od četiriju počela, pokaže da je Kristovo tijelo uistinu bilo sastavljeno od četiriju počela; a po krvi se uistinu pokazalo da je sastavljeno od četiriju sokova.

Odgovor na 4. prigovor: u lugu, i u vodama sumpornih kupališta, može se izvršiti krštenje, jer se takve vode ne sjedinjuju po umijeću ili naravi s nekim složenim tijelima, nego samo neko preinačenje primaju iz toga što prolaze kroz neka tijela.

Odgovor na 5. prigovor: ružina je voda rastvoreni sok ruže. Odatle se u njoj ne može izvršiti krštenje. I, po istom razlogu, niti u alkemijskim vodama, kao ni u vinu. Niti je isti razlog o kišnici, koja se stvara većim dijelom iz pročišćavanja para rastvorenih iz vodâ, a najmanje je ondje od tekućina složenih tijela, koje se ipak po takvoj sublimaciji, snagom naravi, koja je jača od umijeća, rastvaraju u pravu vodu, što umijeće ne može učiniti. Odatle kišnica ne zadržava nikakvo svojstvo nekoga složenoga tijela, što se o ružinim vodama i o alkemijskim vodama ne može reći.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.