III, q. 66, a. 2
O ustanovljenju ovoga sakramenta
Prigovor 1. Čini se da je krštenje bilo ustanovljeno poslije Kristove muke. Uzrok naime prethodi učinku. Ali Kristova muka djeluje u sakramentima Novoga zakona. Dakle, Kristova muka prethodi ustanovljenju sakramenata Novoga zakona. I ponajvećma ustanovljenju krštenja, budući da apostol kaže u Rim 6: „Koji smo god kršteni u Kristu Isusu, u smrt smo njegovu kršteni“, itd.
Prigovor 2. Nadalje, sakramenti Novoga zakona imaju djelotvornost iz Kristova naloga. Ali Krist je dao nalog krštenja učenicima poslije svoje muke i uskrsnuća, „govoreći: Idite, poučavajte sve narode, krsteći ih u ime Oca“, itd., kako se nalazi u Mt posl. Dakle, čini se da je poslije Kristove muke krštenje bilo ustanovljeno.
Prigovor 3. Nadalje, krštenje je sakrament nužnosti, kako je gore rečeno, i tako se čini da otkako je krštenje bilo ustanovljeno, ljudi su bili obvezani na krštenje. Ali prije Kristove muke ljudi nisu bili obvezani na krštenje, jer je još obrezanje imalo svoju snagu, na čije je mjesto stupilo krštenje. Dakle, čini se da krštenje nije bilo ustanovljeno prije Kristove muke.
Naprotiv, Augustin kaže u jednom govoru o Bogojavljenju: „Otkako se Krist u vodama uranja, odonda voda spira grijehe sviju“. Ali to je bilo prije Kristove muke. Dakle, krštenje je prije Kristove muke bilo ustanovljeno.
Odgovaram: kao što je gore rečeno, sakramenti iz svojega ustanovljenja imaju to da podjeljuju milost. Odatle se tada čini da se neki sakrament ustanovljuje kada prima snagu proizvođenja svojega učinka. Tu je pak snagu krštenje primilo kada se Krist krstio. Odatle je tada uistinu krštenje bilo ustanovljeno, s obzirom na sam sakrament. Ali nužda služenja ovim sakramentom bila je naložena ljudima poslije muke i uskrsnuća. Kako zato što su u Kristovoj muci prestali slikoviti sakramenti, koje nasljeđuje krštenje i ostali sakramenti Novoga zakona; tako i zato što se po krštenju čovjek suobličuje muci i uskrsnuću Kristovu, ukoliko umire grijehu i započinje nov život pravednosti. I stoga je trebalo da Krist prije pretrpi i uskrsne negoli se ljudima naloži nužda suobličenja njegovoj smrti i uskrsnuću.
Odgovor na 1. prigovor: i prije Kristove muke krštenje je imalo djelotvornost od Kristove muke, ukoliko ju je unaprijed označavalo; ipak drukčije negoli sakramenti Staroga zakona. Jer oni bijahu samo slike, a krštenje je od samoga Krista imalo moć opravdavanja, po čijoj je moći također i sama muka bila spasonosna.
Odgovor na 2. prigovor: ljudi se nisu trebali mnogostrukim slikama sputavati po Kristu, koji je došao svojom istinom ispunjene slike ukloniti. I stoga prije svoje muke ustanovljeno krštenje nije stavio pod zapovijed, nego je htio da se na njegovo vršenje ljudi priviknu; i to ponajvećma u židovskome narodu, kod kojega su sva djela bila slikovita, kako Augustin kaže u Contra Faustum. Poslije muke pak i uskrsnuća, ne samo Židovima, nego i poganima svojom je zapovijeđu nametnuo nužnost krštenja govoreći: „Idite, poučavajte sve narode“.
Odgovor na 3. prigovor: sakramenti ne obvezuju osim kada se stave pod zapovijed. Što uistinu nije bilo prije muke, kako je rečeno. To naime što je Gospodin prije muke Nikodemu rekao u Iv 3: „Ako se tko ne rodi iz vode i Duha Svetoga, ne može ući u kraljevstvo Božje“, čini se da više gleda na buduće negoli na sadašnje vrijeme.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.