III, q. 64, a. 7
Mogu li anđeli biti poslužitelji sakramenata
Prigovor 1. Čini se da bi anđeli mogli posluživati sakramente. Što god naime može niži poslužitelj, može i viši, kao što što god može đakon, može i svećenik, ali ne obrnuto. Ali anđeli su viši poslužitelji u hijerarhijskome redu negoli i ma koji ljudi, kako je bjelodano po Dioniziju u knjizi Cael. Hier.. Dakle, budući da ljudi mogu posluživati u sakramentima, čini se da mnogo više mogu anđeli.
Prigovor 2. Nadalje, sveti se ljudi usličnjuju anđelima na nebu, kako se kaže u Mt 22. Ali neki sveti koji se nalaze na nebu mogu posluživati u sakramentima, jer sakramentalni je biljeg neizbrisiv, kako je rečeno. Dakle, čini se da i anđeli mogu posluživati u svetim stvarima.
Prigovor 3. Nadalje, kao što je gore rečeno, đavao je glava zlih, a zli su njegovi udovi. Ali po zlima se mogu podjeljivati sakramenti. Dakle, čini se da mogu i po zlim duhovima.
Naprotiv, kaže se u Heb 5: „Svaki veliki svećenik, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u onome što se odnosi na Boga“. Ali anđeli, dobri ili zli, nisu od ljudi. Dakle, oni se ne postavljaju za poslužitelje u onome što se odnosi na Boga, to jest u sakramentima.
Odgovaram: kao što je gore rečeno, sva se snaga sakramenata izvodi iz Kristove muke, koja pripada Kristu ukoliko je čovjek. Kojemu se u naravi suobličuju ljudi, a ne anđeli; štoviše prema muci se kaže da je malo manjim od anđela učinjen, kako je očito u Heb 2. I stoga ljudima pripada podjeljivati sakramente i u njima posluživati, a ne anđelima. Valja ipak znati da, kao što Bog svoju snagu nije vezao uz sakramente tako da ne bi mogao bez sakramenata podijeliti učinak sakramenata, tako također svoju snagu nije vezao uz poslužitelje Crkve tako da ne bi mogao i anđelima udijeliti snagu posluživanja u sakramentima. I jer su dobri anđeli vjesnici istine, ako bi se neko sakramentalno poslužiteljstvo izvršilo od dobrih anđela, valjalo bi ga smatrati valjanim, jer bi trebalo biti bjelodano da to biva po božanskoj volji; kao što se za neke hramove kaže da su posvećeni anđeoskim posluživanjem. Ako bi pak zli duhovi, koji su duhovi laži, pružili neko sakramentalno poslužiteljstvo, ne bi ga trebalo smatrati valjanim.
Odgovor na 1. prigovor: ono što ljudi čine na niži način, naime po osjetilnim sakramentima, koji su razmjerni njihovoj naravi, anđeli kao viši poslužitelji čine na viši način, naime nevidljivo čisteći, prosvjetljujući i usavršavajući.
Odgovor na 2. prigovor: sveti koji su na nebu slični su anđelima s obzirom na sudioništvo u slavi, ali ne s obzirom na stanje naravi. I posljedično tome niti s obzirom na sakramente.
Odgovor na 3. prigovor: zli ljudi nemaju to da mogu posluživati u sakramentima iz toga što su po zloći udovi đavla. I stoga ne slijedi da bi đavao, koji je njihova glava, to više mogao.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.