III, q. 64, a. 5
Pristoji li vlast poslužiteljstva u sakramentima zlima
Prigovor 1. Čini se da po zlim poslužiteljima sakramenti ne mogu biti podijeljeni. Sakramenti se naime Novoga zakona usmjeruju prema očišćenju krivnje i podjeljivanju milosti. Ali zli, budući da su nečisti, ne mogu druge od grijeha očistiti, prema onome u Sir 34: „Od nečistoga tko će se očistiti?“ I također, budući da milost nemaju, ne čini se da mogu milost podijeliti, jer nitko ne daje što nema. Dakle, ne čini se da po zlima sakramenti mogu biti podijeljeni.
Prigovor 2. Nadalje, sva se snaga sakramenata izvodi od Krista, kako je rečeno. Ali zli su odrezani od Krista, jer nemaju ljubav, po kojoj se udovi sjedinjuju s glavom, prema onome u 1 Iv 4: „Tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje i Bog u njemu“. Dakle, čini se da po zlima sakramenti ne mogu biti podijeljeni.
Prigovor 3. Nadalje, ako nedostaje išta od onoga što se traži da bude u sakramentima, ne izvršuje se sakrament, kao ako nedostaje dužan oblik ili tvar. Ali dužan poslužitelj sakramenta jest onaj koji nema ljage grijeha, prema onome u Lev 21: „Čovjek od tvojega potomstva po obiteljima koji ima ljagu, neće prinositi kruhove Bogu svojemu, niti će pristupati k njegovu poslužiteljstvu“. Dakle, čini se da se, ako je poslužitelj zao, ništa ne ostvaruje u sakramentu.
Naprotiv, Augustin kaže na ono u Iv 1: „Na koga vidiš da Duh silazi“, itd., da „nije znao Ivan kako će vlast krštenja sam Gospodin imati i sebi zadržati, a poslužiteljstvo će sasvim prijeći na dobre i zle. Što tebi čini zao poslužitelj gdje je dobar Gospodin?“
Odgovaram: kao što je rečeno, poslužitelji Crkve djeluju oruđno u sakramentima, po tome što je na neki način isti pojam poslužitelja i oruđa. Kao što je pak gore rečeno, oruđe ne djeluje prema vlastitomu obliku, nego prema snazi onoga od koga se pokreće. I stoga je sporedno za oruđe, ukoliko je oruđe, ma kakav oblik ili snagu imalo mimo onoga što se zahtijeva za pojam oruđa; kao što je to da tijelo liječnika, koje je oruđe duše koja posjeduje umijeće, bude zdravo ili bolesno; i kao što je to da cijev kroz koju prolazi voda bude srebrna ili olovna. Odatle poslužitelji Crkve mogu podjeljivati sakramente čak i ako su zli.
Odgovor na 1. prigovor: poslužitelji Crkve niti od grijeha ne čiste ljude koji pristupaju k sakramentima, niti milost podjeljuju vlastitom snagom, nego to čini Krist svojom moći po njima kao po nekim oruđima. I stoga učinak slijedi u onima koji primaju sakramente ne prema sličnosti s poslužiteljima, nego prema suobličenju s Kristom.
Odgovor na 2. prigovor: po ljubavi udovi se Kristovi sjedinjuju sa svojom glavom da od nje prime život, jer, kako se kaže u 1 Iv 3, „tko ne ljubi, ostaje u smrti“. Može pak netko djelovati po oruđu koje nema života, i koje je od njega odijeljeno s obzirom na tjelesno sjedinjenje, dokle god je spojeno po nekome pokretanju: drukčije naime majstor djeluje po ruci, a drukčije po sjekiri. Tako dakle Krist djeluje u sakramentima i po zlima takoreći kao po oruđima koja nemaju života, i po dobrima takoreći kao po živim udovima.
Odgovor na 3. prigovor: nešto je dužno biti u sakramentu dvostruko. Na jedan način kao postojeće od nužnosti za sakrament; što ako uistinu nedostaje, ne izvršuje se sakrament, kao ako nedostaje dužan oblik ili dužna tvar. Na drugi je način nešto dužno biti u sakramentu prema nekoj doličnosti. I na taj je način dužno da poslužitelji sakramenata budu dobri.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.