III, q. 6, a. 3
Je li Kristova duša bila prije uzeta od Riječi nego meso
Prigovor 1. Čini se da je Kristova duša bila prije uzeta od Riječi nego meso. Sin Božji je, naime, uzeo meso posredstvom duše, kako je rečeno. No prije se dolazi do posrednika nego do krajnosti. Dakle, Sin Božji je prije uzeo dušu nego tijelo.
Prigovor 2. Nadalje, Kristova je duša dostojnija od anđela, prema onome u Psalmu: „Poklonite mu se, svi anđeli njegovi.“ No anđeli su stvoreni u početku, kako je utvrđeno u Prvom dijelu. Dakle, i Kristova duša. Koja nije bila stvorena prije nego što je uzeta, jer Damaščanin kaže u III. knjizi da „nikada ni duša ni tijelo Kristovo nisu imali vlastitu hipostazu izvan hipostaze Riječi“. Dakle, čini se da je duša bila uzeta prije nego meso, koje je začeto u djevinu krilu.
Prigovor 3. Nadalje, u Iv 1 kaže se: „Vidjesmo ga puna milosti i istine“, a potom slijedi: „Od punine njegove svi mi primismo“, to jest svi vjernici u bilo koje vrijeme, kako tumači Krizostom. No to ne bi bilo tako da Krist nije imao puninu milosti i istine prije svih svetih koji su bili od početka svijeta, jer uzrok nije kasniji od uzrokovanoga. Budući da je, dakle, punina milosti i istine bila u Kristovoj duši zbog sjedinjenja s Riječju, prema onome što se ondje kaže: „Vidjesmo slavu njegovu kao Jednorođenoga od Oca, puna milosti i istine“; čini se dosljednim da je od početka svijeta Kristova duša bila uzeta od Riječi Božje.
Naprotiv, Damaščanin kaže u IV. knjizi: „Ne, kako neki lažu, prije utjelovljenja koje je od Djevice, razum je bio sjedinjen s Bogom Riječju, te je od tada nazvan Krist.“
Odgovaram: treba reći da je Origen pretpostavio da su sve duše stvorene u početku, među kojima je pretpostavio da je stvorena i Kristova duša. No to je uistinu neprikladno, naime ako se pretpostavi da je tada bila stvorena, ali ne odmah sjedinjena s Riječju, jer bi slijedilo da je ta duša imala nekada vlastitu opstojnost bez Riječi. I tako, kad bi bila uzeta od Riječi, ili ne bi bilo izvršeno sjedinjenje po opstojnosti, ili bi bila uništena već postojeća opstojnost duše. Slično je također neprikladno ako se pretpostavi da je ta duša od početka bila sjedinjena s Riječju, a tek poslije utjelovljena u djevinu krilu. Jer se tako njezina duša ne bi činila iste naravi s našima, koje se stvaraju istodobno kada se ulijevaju u tijela. Stoga papa Leon kaže u poslanici Julijanu da „njegovo meso nije bilo druge naravi nego naše, niti mu je duša udahnuta iz drugoga počela nego ostalim ljudima“.
Odgovor na 1. prigovor: kako je gore rečeno, za Kristovu se dušu kaže da je posrednica u sjedinjenju mesa s Riječju prema redu naravi. No ne mora zbog toga biti posrednica prema redu vremena.
Odgovor na 2. prigovor: kako papa Leon kaže u istoj poslanici, Kristova duša ne nadilazi raznolikošću roda, nego uzvišenošću kreposti. Ona je, naime, istoga roda s našim dušama, ali nadilazi i anđele prema punini milosti i istine. Način pak utjelovljenja odgovara duši prema vlastitosti njezina roda, po kojoj ima, budući da je oblik tijela, da bude stvorena istodobno kada se ulijeva u tijelo i s njime sjedinjuje. Što ne priliči anđelima, jer su oni supstancije potpuno odriješene od tijela.
Odgovor na 3. prigovor: od Kristove punine svi ljudi primaju prema vjeri koju imaju u njega, kaže se naime u Rim 3 da je „pravednost Božja po vjeri Isusa Krista u sve i na sve koji vjeruju u njega“. No kao što mi vjerujemo u njega kao utjelovljenoga, tako su stari vjerovali u njega kao onoga koji ima doći, „imajući naime isti duh, vjerujemo“, kako se kaže u 2 Kor 4. Vjera pak koja je u Krista ima snagu opravdanja iz nauma milosti Božje, prema onome u Rim 4: „Onomu tko ne radi, nego vjeruje u onoga koji opravdava bezbožnika, vjera se uračunava u pravednost prema naumu milosti Božje.“ Stoga, budući da je ovaj naum vječan, ništa ne sprječava da se po vjeri Isusa Krista neki opravdaju prije nego što je njegova duša bila puna milosti i istine.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.