III, q. 6, a. 2
Je li uzeo dušu posredstvom duha, odnosno uma
Prigovor 1. Čini se da Sin Božji nije uzeo dušu posredstvom duha. Isto, naime, ne biva posrednikom između sebe samoga i nečega drugoga. No duh, odnosno um, nije po biti nešto drugo od same duše, kako je rečeno u Prvom dijelu. Dakle, Sin Božji nije uzeo dušu posredstvom duha, odnosno uma.
Prigovor 2. Nadalje, ono posredstvom čega je izvršeno uzimanje čini se prikladnijim za uzimanje. No duh, odnosno um, nije prikladniji za uzimanje od duše, što je očito iz toga što anđeoski duhovi nisu prikladni za uzimanje, kako je gore rečeno. Dakle, čini se da Sin Božji nije uzeo dušu posredstvom duha.
Prigovor 3. Nadalje, ono što je kasnije uzima se od prvoga posredstvom onoga što je ranije. No duša označava samu bit, koja je po naravi ranija od njezine moći koja je um. Dakle, čini se da Sin Božji nije uzeo dušu posredstvom duha ili uma.
Naprotiv, Augustin kaže u knjizi De agone Christiano: „Nevidljiva i nepromjenjiva Istina po duhu je uzela dušu, a po duši tijelo.“
Odgovaram: treba reći da se, kako je rečeno, za Sina Božjega kaže da je uzeo meso posredstvom duše, kako zbog reda dostojanstva, tako i zbog prikladnosti uzimanja. A oboje se to nalazi ako usporedimo razum, koji se naziva duh, s ostalim dijelovima duše. Naime, duša nije prikladna za uzimanje osim po tome što je sposobna za Boga, postojeći na njegovu sliku, što je po umu, koji se naziva duh, prema onome u Ef 4: „Obnavljajte se duhom svojega uma.“ Slično tome i razum je, među ostalim dijelovima duše, viši, dostojniji i sličniji Bogu. I stoga, kako kaže Damaščanin u III. knjizi: „Riječ se Božja sjedinila s mesom posredstvom razuma, jer razum je ono što je najčišće u duši; ali i Bog je razum.“
Odgovor na 1. prigovor: ako razum i nije po biti nešto drugo od duše, ipak se razlikuje od ostalih dijelova duše po razlogu moći. I prema tome mu pripada uloga posrednika.
Odgovor na 2. prigovor: anđeoskom duhu ne nedostaje prikladnost za uzimanje zbog nedostatka dostojanstva, nego zbog nepopravljivosti pada. Što se ne može reći za ljudski duh, kako je očito iz onoga što je rečeno u Prvom dijelu.
Odgovor na 3. prigovor: duša između koje i Riječi Božje biva postavljen razum kao posrednik ne uzima se za bit duše, koja je zajednička svim moćima, nego za niže moći, koje su zajedničke svakoj duši.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.