Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 6, a. 1

Je li Sin Božji uzeo meso posredstvom duše

Prigovor 1. Čini se da Sin Božji nije uzeo meso posredstvom duše. Savršeniji je, naime, način na koji se Sin Božji sjedinjuje s ljudskom naravi i njezinim dijelovima nego onaj na koji je u svim stvorenjima. No u stvorenjima je neposredno po biti, prisutnosti i moći. Dakle, još se više Sin Božji sjedinjuje s mesom, a ne posredstvom duše.

Prigovor 2. Nadalje, duša i meso sjedinjeni su s Riječju Božjom u jedinstvu hipostaze, to jest osobe. No tijelo neposredno pripada osobi, odnosno hipostazi čovjeka, kao i duša. Štoviše, čini se da je tijelo, koje je tvar, bliže hipostazi čovjeka nego duša, koja je oblik, jer se čini da je tvar načelo individuacije, koja se označava imenom hipostaze. Dakle, Sin Božji nije uzeo meso posredstvom duše.

Prigovor 3. Nadalje, kad se ukloni posrednik, razdvaja se ono što se po posredniku spaja, kao što bi se, uklanjanjem površine, uklonila boja s tijela, koja se nalazi u tijelu po površini. No, nakon što se smrću odijeli duša, još uvijek ostaje sjedinjenje Riječi s mesom, što će se niže pokazati. Dakle, Riječ se ne spaja s mesom posredstvom duše.

Naprotiv, Augustin kaže u poslanici Voluzijanu: „Sama veličina božanske moći prilagodila je sebi racionalnu dušu, a po njoj ljudsko tijelo, i uopće čitava čovjeka, kojega treba promijeniti na bolje.“

Odgovaram: treba reći da se posrednik naziva s obzirom na početak i svršetak. Stoga, kao što početak i svršetak uključuju red, tako i posrednik. Postoji pak dvostruki red: jedan vremena, a drugi naravi. No prema redu vremena u otajstvu utjelovljenja ništa se ne naziva posrednikom, jer je Riječ Božja istodobno sjedinila sa sobom čitavu ljudsku narav, kako će se niže pokazati. Red pak naravi među nekim stvarima može se promatrati na dvostruk način: na jedan način prema stupnju dostojanstva, kao što kažemo da su anđeli posrednici između ljudi i Boga; na drugi način prema razlogu uzročnosti, kao što kažemo da posredni uzrok postoji između prvoga uzroka i posljednjeg učinka. A ovaj drugi red na neki način slijedi prvi, jer kako kaže Dionizije u XIII. poglavlju Cael. Hier., Bog preko bližih supstancija djeluje na one koje su udaljenije. Ako, dakle, promatramo stupanj dostojanstva, duša se nalazi kao posrednica između Boga i mesa. I prema tome se može reći da je Sin Božji sjedinio sa sobom meso posredstvom duše. No prema redu uzročnosti, sama je duša na neki način uzrok spajanja mesa sa Sinom Božjim. Ono, naime, ne bi bilo prikladno za uzimanje osim po redu koji ima prema racionalnoj duši, po kojoj ima to da bude ljudsko meso, jer je gore rečeno da je ljudska narav nadasve prikladna za uzimanje.

Odgovor na 1. prigovor: dvostruki se red može promatrati između stvorenja i Boga. Jedan, naime, prema tome što stvorenja uzrokuje Bog i ovise o njemu kao o načelu svojega bitka. I tako, zbog beskonačnosti svoje moći, Bog neposredno dotiče svaku stvar, uzrokujući je i uzdržavajući. I tomu pripada to što je Bog neposredno u svemu po biti, moći i prisutnosti. Drugi je pak red prema tome što se stvari svode na Boga kao na svršetak. I što se toga tiče, nalazi se posrednik između stvorenja i Boga, jer se niža stvorenja svode na Boga preko viših, kako kaže Dionizije u knjizi Caelest. Hier. A ovomu redu pripada uzimanje ljudske naravi od Riječi Božje, koja je svršetak uzimanja. I stoga se preko duše sjedinjuje s mesom.

Odgovor na 2. prigovor: kad bi se hipostaza Riječi Božje uspostavljala jednostavno po ljudskoj naravi, slijedilo bi da joj je tijelo bliže, budući da je ono tvar, koja je načelo individuacije, kao što se i duša, koja je specifični oblik, nalazi bliže ljudskoj naravi. No budući da je hipostaza prva i viša od ljudske naravi, ono što je u ljudskoj naravi to joj je bliže što je više. I stoga je Riječi Božjoj bliža duša nego tijelo.

Odgovor na 3. prigovor: ništa ne sprječava da nešto bude uzrok nečega s obzirom na prikladnost i doličnost, a da se ipak, kad se ono ukloni, to ne ukida; jer, premda nastajanje nečega ovisi o nečemu, nakon što je već u stanju dovršenoga bitka, više o tome ne ovisi. Kao što, ako bi se među nekima uzrokovalo prijateljstvo posredstvom nekoga, kad se on povuče, prijateljstvo još uvijek ostaje; i ako se neka žena uzima u brak zbog ljepote, koja čini ženu prikladnom za bračnu vezu, ipak, kad ljepota prestane, bračna veza još uvijek traje. Slično tome, i nakon što se odijeli duša, ostaje sjedinjenje Riječi Božje s mesom.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.