Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 59, a. 6

Proteže li se njegova sudačka vlast također i na anđele

Prigovor 1. Čini se da se Kristova sudačka vlast ne proteže na anđele. Anđeli su naime, kako dobri tako i zli, suđeni od početka svijeta, kada su, dok su neki pali po grijehu, drugi u blaženstvu utvrđeni. Ali oni koji su suđeni, ne trebaju ponovno biti suđeni. Dakle, sudačka se vlast Kristova ne proteže na anđele.

Prigovor 2. Nadalje, nije istoga suditi i biti suđen. Ali anđeli će doći s Kristom da sude, prema onome u Mt 25: „Kada dođe Sin Čovječji u svojoj slavi i svi anđeli njegovi s njim“. Dakle, čini se da anđeli ne trebaju biti suđeni od Krista.

Prigovor 3. Nadalje, anđeli su viši od drugih stvorenja. Ako je dakle Krist sudac ne samo ljudi, nego i anđela, po istom će razlogu biti sudac svih stvorenja. Što se čini lažnim, budući da je to vlastito Božjoj providnosti; odakle se kaže u Job 34: „Koga je drugoga postavio nad zemljom? Ili koga je postavio nad krugom zemaljskim koji je stvorio?“ Dakle, Krist nije sudac anđela.

Naprotiv, apostol kaže u 1 Kor 6: „Zar ne znate da ćemo anđelima suditi?“ Ali sveti neće suditi osim Kristovim autoritetom. Dakle, mnogo više Krist ima sudačku vlast nad anđelima.

Odgovaram: anđeli su podložni Kristovoj sudačkoj vlasti ne samo s obzirom na božansku narav, ukoliko je Riječ Božja, nego i po razlogu ljudske naravi. Što je očito iz troga. Ponajprije doduše iz blizine uzete naravi Bogu, jer, kako se kaže u Heb 2, „nigdje ne prihvaća anđele, nego potomstvo Abrahamovo prihvaća“. I stoga je Kristova duša više ispunjena istinom Riječi Božje negoli itko od anđela. Zato i anđele prosvjetljuje, kako Dionizije kaže u 7. pogl. De cael. hier. Odatle nad njima ima suditi. Drugo, jer je po poniznosti muke ljudska narav u Kristu zaslužila biti uzvišena iznad anđela, tako da se, kako se kaže u Fil 2, „u imenu Isusovu prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika“. I stoga Krist ima sudačku vlast također i nad dobrim i zlim anđelima. Čemu za znak kaže se u Otk 7 da su „svi anđeli stajali oko prijestolja“. Treće, po razlogu onoga što čine oko ljudi, kojima je Krist na poseban način glava. Odatle se kaže u Heb 1: „Svi su oni služnički duhovi, poslani na službu radi onih koji baštine spasenje“. Podložni su pak Kristovu sudu: na jedan uistinu način s obzirom na raspoređivanje onoga što se po njima čini. Koje se raspoređivanje uistinu vrši također i po čovjeku Kristu, kojemu su anđeli služili, kako se kaže u Mt 4; i od kojega su zlodusi tražili da budu poslani u svinje, kako se kaže u Mt 8. Drugo, s obzirom na druge sporedne nagrade dobrih anđela, a to su radosti koje imaju zbog spasenja ljudi, prema onome u Lk 15: „Radost biva anđelima Božjim zbog jednoga grješnika koji se kaje“. I također s obzirom na sporedne kazne zlih duhova, kojima se muče bilo ovdje, bilo bivaju zatvoreni u pakao. I to također pripada čovjeku Kristu. Odatle se u Mk 1 kaže da je zloduh povikao: „Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si nas uništiti?“ Treće, s obzirom na bitnu nagradu blaženih anđela, a to je vječno blaženstvo, i s obzirom na bitnu kaznu zlih, a to je vječna osuda. Ali to je učinjeno po Kristu ukoliko je Riječ Božja, od početka svijeta.

Odgovor na 1. prigovor: taj razlog polazi od suda s obzirom na bitnu nagradu i glavnu kaznu.

Odgovor na 2. prigovor: kako Augustin kaže u knjizi De vera relig., premda duhovan čovjek sve sudi, ipak biva suđen od same istine. I stoga, premda anđeli po tome što su duhovni sude, bivaju ipak suđeni od Krista ukoliko je istina.

Odgovor na 3. prigovor: Krist ima sud ne samo nad anđelima, nego i nad upravljanjem cijeloga stvorenja. Ako se naime, kako Augustin kaže u III. De Trin., niže stvari nekim redom ravnaju od Boga po višima, valja reći da se sve ravna po Kristovoj duši, koja je iznad svakoga stvorenja. Odatle i apostol kaže u Heb 2: „Nije naime anđelima Bog podložio budući krug zemaljski“, naime podložan onomu o kojemu govorimo, to jest Kristu. Niti je ipak zbog toga drugoga postavio Bog nad zemljom. Jer jedan je te isti Bog i čovjek Gospodin Isus Krist. O čijemu otajstvu utjelovljenja neka za sada dostaje rečeno.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.