Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 59, a. 3

Je li je postigao iz zasluge

Prigovor 1. Čini se da Krist nije iz zasluga postigao sudačku vlast. Sudačka naime vlast prati kraljevsko dostojanstvo, prema onome u Izr 20: „Kralj koji sjedi na prijestolju sudačkom raspršuje svako zlo pogledom svojim“. Ali kraljevsko je dostojanstvo Krist stekao bez zasluga, pripada mu naime po tome samome što je Jedinorođenac Božji; kaže se naime u Lk 1: „Dat će mu Gospodin Bog prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će u domu Jakovljevu dovijeka“. Dakle, Krist sudačku vlast nije stekao iz zasluga.

Prigovor 2. Nadalje, kao što je rečeno, sudačka vlast pripada Kristu ukoliko je naša glava. Ali milost glave ne pripada Kristu iz zasluga, nego prati osobno sjedinjenje božanske i ljudske naravi, prema onome: „Vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorođenca od Oca, puna milosti i istine, i od punine njegove svi mi primismo“, što pripada pojmu glave. Dakle, čini se da Krist nije imao iz zasluga sudačku vlast.

Prigovor 3. Nadalje, apostol kaže u 1 Kor 2: „Duhovan čovjek sve sudi“. Ali čovjek postaje duhovan po milosti, koja nije iz zasluga, „inače milost više ne bi bila milost“, kako se kaže u Rim 11. Dakle, čini se da sudačka vlast ne pripada ni Kristu ni drugima iz zasluga, nego iz same milosti.

Naprotiv, kaže se u Job 36: „Tvoja je parnica kao bezbožnikova bila suđena: sud i parnicu primit ćeš“. I Augustin kaže u knjizi De verbis Domini: „Sjedjet će kao sudac onaj koji je stajao pod sucem; osudit će prave krivce onaj koji je lažno učinjen krivcem“.

Odgovaram: ništa ne priječi da se jedno te isto duguje nekome iz različitih uzroka; kao što se slava tijela koje uskrsuje dugovala Kristu ne samo zbog prikladnosti božanstva i zbog slave duše, nego i iz zasluge poniznosti muke. I slično valja reći da sudačka vlast čovjeku Kristu pripada i zbog božanske osobe, i zbog dostojanstva glave, i zbog punine posvećujuće milosti; a ipak ju je također iz zasluge stekao, da naime, prema Božjoj pravednosti, sudac bude onaj koji se za Božju pravednost borio i pobijedio, te nepravedno bio suđen. Odatle sam veli u Otk 3: „Ja pobijedih i sjedoh na prijestolje Oca svojega“. Pod prijestoljem se pak razumijeva sudačka vlast, prema onome u Psalmu: „Sjedi na prijestolju i sudi po pravdi“.

Odgovor na 1. prigovor: taj razlog polazi od sudačke vlasti prema tome što se duguje Kristu iz samoga sjedinjenja s Riječju Božjom.

Odgovor na 2. prigovor: taj razlog polazi sa strane milosti glave.

Odgovor na 3. prigovor: taj razlog polazi sa strane posvećujuće milosti, koja usavršuje dušu Kristovu. Time se ipak što se na ove načine duguje Kristu sudačka vlast, ne isključuje to da mu se duguje iz zasluge.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.