Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 49, a. 5

Jesu li nam po njoj otvorena vrata neba

Prigovor 1. Čini se da nam Krist svojom mukom nije otvorio vrata neba. Kaže se naime u Izr 11: „Onomu koji sije pravednost pouzdana je plaća“. Ali plaća je pravednosti ulazak u kraljevstvo nebesko. Dakle, čini se da bi sveti oci, koji su činili djela pravednosti, vjerno postigli ulazak u kraljevstvo nebesko čak i bez Kristove muke. Dakle, Kristova muka nije uzrok otvaranja vrata nebeskoga kraljevstva.

Prigovor 2. Nadalje, prije Kristove muke Ilija je bio uznesen na nebo, kako se kaže u 2 Kr 2. Ali učinak ne prethodi uzroku. Dakle, čini se da otvaranje nebeskih vrata nije učinak Kristove muke.

Prigovor 3. Nadalje, kako se čita u Mt 3, kada se Krist krstio, otvorila su se nebesa. Ali krštenje je prethodilo muci. Dakle, otvaranje neba nije učinak Kristove muke.

Prigovor 4. Nadalje, u Mih 2 kaže se: „Uziđe otvarajući put pred njima“. Ali ne čini se da je išta drugo otvoriti put neba doli otvoriti njegova vrata. Dakle, čini se da su nam vrata neba otvorena ne po muci, nego po Kristovu uzašašću.

Naprotiv, apostol kaže u Heb 10 da „imamo pouzdanje u ulazak u Svetinju“, naime nebesku, u krvi Kristovoj.

Odgovaram: zatvaranje vrata neka je zapreka koja ljude priječi od ulaska. Priječili su se pak ljudi od ulaska u nebesko kraljevstvo zbog grijeha, jer kako se kaže u Iz 35: „Taj će se put svetim zvati i neće njime proći nečist“. Dvostruk je pak grijeh koji priječi od ulaska u nebesko kraljevstvo. Jedan doduše zajednički cijeloj ljudskoj naravi, a to je grijeh prvoga roditelja. I po tom se grijehu čovjeku zatvarao pristup u nebesko kraljevstvo; odakle se čita u Post 3 da je poslije grijeha prvoga čovjeka „Bog postavio kerubine i plameni mač koji se okreće da čuvaju put k stablu života“. Drugi je pak poseban grijeh svake pojedine osobe, koji se po vlastitu činu svakoga pojedinoga čovjeka čini. Po Kristovoj smo pak muci oslobođeni ne samo od zajedničkoga grijeha cijele ljudske naravi, i s obzirom na krivnju i s obzirom na podložnost kazni, po tome što je on platio cijenu za nas; nego također od vlastitih grijeha pojedinaca koji sudjeluju u njegovoj muci po vjeri i ljubavi te sakramentima vjere. I stoga su nam po Kristovoj muci otvorena vrata nebeskoga kraljevstva. I to je ono što apostol kaže u Heb 9, da je „Krist, prisutni Veliki svećenik budućih dobara, po vlastitoj krvi ušao jednom u Svetinju, našavši vječno otkupljenje“. I to je označeno u Br 35, gdje se kaže da će ubojica ondje ostati, naime u gradu utočišta, „dok ne umre veliki svećenik koji je pomazan svetim uljem“, po čijoj će se smrti moći vratiti u svoju kuću.

Odgovor na 1. prigovor: sveti su oci, čineći djela pravednosti, zaslužili ulazak u nebesko kraljevstvo po vjeri u Kristovu muku, prema onome u Heb 11: „Sveti su po vjeri pobijedili kraljevstva, činili pravednost“, po kojoj se također svatko čistio od grijeha što se tiče očišćenja vlastite osobe. Ipak ničija vjera ili pravednost nije bila dostatna za uklanjanje zapreke koja je postojala po podložnosti kazni svekolikoga ljudskoga stvorenja. Koja je doduše bila uklonjena cijenom Kristove krvi. I stoga prije Kristove muke nitko nije mogao ući u kraljevstvo nebesko, postižući naime vječno blaženstvo, koje stoji u punom gledanju Boga.

Odgovor na 2. prigovor: Ilija je bio uzdignut u zračno nebo, a ne u ognjeno nebo, koje je boravište blaženih. I slično tako ni Henok, nego je prenesen u zemaljski raj, gdje se vjeruje da zajedno s Ilijom živi sve do dolaska Antikrista.

Odgovor na 3. prigovor: kao što je gore rečeno, kada se Krist krstio otvorila su se nebesa ne radi samoga Krista, kojemu je nebo uvijek bilo otvoreno, nego radi označavanja da se nebo otvara krštenima Kristovim krštenjem, koje ima djelotvornost iz njegove muke.

Odgovor na 4. prigovor: Krist nam je svojom mukom zaslužio ulazak u kraljevstvo nebesko i zapreku uklonio, ali po svojemu nas je uzašašću takoreći uveo u posjed nebeskoga kraljevstva. I stoga se kaže da „uzlazeći otvara put pred njima“.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.