III, q. 49, a. 4
Jesmo li po njoj izmireni s Bogom
Prigovor 1. Čini se da po Kristovoj muci nismo izmireni s Bogom. Pomirenje naime nema mjesta među prijateljima. Ali Bog je uvijek ljubio nas, prema onome u Mudr 11: „Ljubiš sve što postoji i ne mrziš ništa od onoga što si stvorio“. Dakle, Kristova nas muka nije izmirila s Bogom.
Prigovor 2. Nadalje, ne može isto biti počelo i učinak; odakle milost, koja je počelo zasluživanja, ne potpada pod zaslugu. Ali Božja je ljubav počelo Kristove muke, prema onome u Iv 3: „Tako je Bog uzljubio svijet da je dao svojega jedinorođenoga Sina“. Dakle, ne čini se da smo po Kristovoj muci izmireni s Bogom tako da bi nas iznova počeo ljubiti.
Prigovor 3. Nadalje, Kristova je muka bila izvršena po ljudima koji su Krista ubili, koji su time teško Boga uvrijedili. Dakle, Kristova je muka više uzrok negodovanja negoli Božjega pomirenja.
Naprotiv, apostol kaže u Rim 5: „Pomireni smo s Bogom po smrti Sina njegova“.
Odgovaram: Kristova je muka uzrok našega pomirenja s Bogom dvostruko. Na jedan način ukoliko uklanja grijeh, po kojemu se ljudi postavljaju neprijateljima Božjim, prema onome u Mudr 14: „Jednako su mrski Bogu bezbožnik i bezbožnost njegova“; i u Psalmu: „Mrziš sve koji čine bezakonje“. Na drugi način ukoliko je Bogu nadasve ugodna žrtva. To je naime vlastito učinak žrtve: da se po njoj Bog umilostivi; kao kad čovjek uvredu u sebi počinjenu otpušta radi neke ugodne službe koja mu se pruža. Odatle se kaže u 1 Sam 26: „Ako te Gospodin potiče protiv mene, neka omiriše žrtvu“. I slično je tako veliko dobro bilo to što je Krist dragovoljno trpio, da je zbog toga dobra nađena u ljudskoj naravi Bog bio umilostivljen nad svakom uvredom ljudskoga roda, što se tiče onih koji se s Kristom patnikom sjedinjuju prema spomenutom načinu.
Odgovor na 1. prigovor: Bog ljubi sve ljude što se tiče naravi, koju je sam stvorio. Mrzi ih pak što se tiče krivnje koju protiv njega ljudi čine, prema onome u Sir 12: „Svevišnji mrzi grješnike“.
Odgovor na 2. prigovor: za Krista se ne kaže da nas je s obzirom na to izmirio s Bogom da bi nas iznova počeo ljubiti, budući da je pisano u Jr 31: „Ljubavlju vječnom ljubio sam te“. Nego zato što je po Kristovoj muci uklonjen uzrok mržnje: kako zbog brisanja grijeha, tako i zbog nadoknade ugodnijega dobra.
Odgovor na 3. prigovor: kao što su Kristovi ubojice bili ljudi, tako je i ubijeni Krist bio čovjek. Veća je pak bila ljubav Krista koji trpi negoli nepravda onih koji su ga ubili. I stoga je Kristova muka više vrijedila za pomirenje Boga s cijelim ljudskim rodom negoli za izazivanje srdžbe.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.