Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 49, a. 2

Jesmo li po njoj oslobođeni od vlasti đavla

Prigovor 1. Čini se da po Kristovoj muci nismo oslobođeni od vlasti đavla. Onaj naime nema vlast nad nekima u pogledu kojih ne može ništa učiniti bez dopuštenja drugoga. Ali đavao nikada nije mogao išta učiniti na štetu ljudi osim po božanskom dopuštenju, kako je očito u Job 1 i 2 da ga je, primivši moć odozgor, najprije u imetku, a poslije u tijelu oštetio. I slično se u Mt 8 kaže da zlodusi, osim uz Kristovo dopuštenje, nisu mogli ući u svinje. Dakle, đavao nikada nije imao vlast nad ljudima. I tako po Kristovoj muci nismo oslobođeni od vlasti đavla.

Prigovor 2. Nadalje, đavao svoju vlast nad ljudima vrši iskušavajući i tjelesno mučeći. Ali to još uvijek na ljudima čini i poslije Kristove muke. Dakle, nismo po Kristovoj muci oslobođeni od njegove vlasti.

Prigovor 3. Nadalje, snaga Kristove muke traje zauvijek, prema onome u Heb 10: „Jednim prinosom usavrši zauvijek posvećene“. Ali oslobođenje od vlasti đavla niti je posvuda, jer u mnogim dijelovima svijeta još uvijek ima idolopoklonika; niti će pak biti uvijek, jer će u vrijeme Antikrista ponajvećma svoju vlast vršiti na štetu ljudi, o kojemu se kaže u 2 Sol 2 da će „njegov dolazak biti po djelovanju Sotoninu sa svakom silom i lažnim znakovima i čudesima, i sa svakim nepravednim zavođenjem“. Dakle, čini se da Kristova muka nije uzrok oslobođenja ljudskoga roda od vlasti đavla.

Naprotiv, Gospodin kaže u Iv 12, pred samu muku: „Sada će knez ovoga svijeta biti izbačen van, i ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi“. A uzdignut je sa zemlje po muci na križu. Dakle, po njegovoj je muci đavao izbačen iz vlasti nad ljudima.

Odgovaram: oko vlasti koju je đavao vršio nad ljudima prije Kristove muke troje valja razmotriti. Prvo doduše sa strane čovjeka, koji je svojim grijehom zaslužio da bude predan u vlast đavla, čijim je iskušenjem bio nadvladan. Drugo je pak sa strane Boga, kojega je čovjek griješeći uvrijedio, a koji je po svojoj pravednosti čovjeka prepustio vlasti đavla. Treće je pak sa strane samoga đavla, koji je svojom opakom voljom čovjeka priječio u postizanju spasenja. Što se dakle tiče prvoga, čovjek je od vlasti đavla oslobođen po Kristovoj muci ukoliko je Kristova muka uzrok otpuštenja grijeha, kako je rečeno. Što se pak tiče drugoga, valja reći da nas je Kristova muka od vlasti đavla oslobodila ukoliko nas je izmirila s Bogom, kako će se niže reći. Što se pak tiče trećega, Kristova nas je muka oslobodila od đavla ukoliko je u Kristovoj muci đavao prekoračio mjeru vlasti koja mu je bila predana od Boga, smišljajući smrt Kristovu, koji nije imao zaslugu smrti, budući da bijaše bez grijeha. Odatle Augustin kaže u XIII. De Trin.: „Kristovom je pravednošću đavao pobijeđen jer, premda u njemu nije našao ništa dostojno smrti, ipak ga je ubio; i zacijelo je pravedno da dužnici koje je držao budu slobodni otpušteni, vjerujući u onoga koga je bez ikakva duga ubio“.

Odgovor na 1. prigovor: ne kaže se da je đavao tako imao vlast nad ljudima kao da bi im mogao nauditi ako Bog ne dopusti. Nego zato što mu se pravedno dopuštalo nauditi ljudima koje je iskušavajući priveo svojemu pristanku.

Odgovor na 2. prigovor: đavao i sada doduše može, po Božjem dopuštenju, ljude iskušavati s obzirom na dušu i mučiti s obzirom na tijelo; ali ipak je čovjeku pripravljen lijek iz Kristove muke po kojemu se može braniti od neprijateljevih napada, da ne bude doveden u propast vječne smrti. I koji su god prije Kristove muke pružali otpor đavlu, po vjeri u Kristovu muku to su mogli činiti; premda, dok Kristova muka još nije bila dovršena, s obzirom na nešto nitko nije mogao izbjeći ruke đavla, da naime ne siđe u podzemlje. Od čega se poslije Kristove muke ljudi mogu njegovom snagom braniti.

Odgovor na 3. prigovor: Bog dopušta đavlu da može varati ljude u određenim osobama, vremenima i mjestima, prema skrivenom razlogu svojih sudova. Uvijek je ipak po Kristovoj muci pripravljen ljudima lijek za obranu od opačina zlih duhova, čak i u vrijeme Antikrista. Ali ako neki taj lijek zanemare upotrijebiti, ništa ne propada od djelotvornosti Kristove muke.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.