III, q. 49, a. 1
Jesmo li po Kristovoj muci oslobođeni od grijeha
Prigovor 1. Čini se da po Kristovoj muci nismo oslobođeni od grijeha. Osloboditi naime od grijeha vlastito je Bogu, prema onome u Iz 43: „Ja sam koji brišem tvoja bezakonja poradi sebe“. A Krist nije trpio ukoliko je Bog, nego ukoliko je čovjek. Dakle, Kristova nas muka nije oslobodila od grijeha.
Prigovor 2. Nadalje, tjelesno ne djeluje na duhovno. Ali Kristova je muka tjelesna, a grijeh se nalazi samo u duši, koja je duhovno stvorenje. Dakle, Kristova nas muka nije mogla očistiti od grijeha.
Prigovor 3. Nadalje, nitko ne može biti oslobođen od grijeha koji još nije počinio, nego koji će ubuduće počiniti. Budući dakle da su mnogi grijesi poslije Kristove muke počinjeni, i svakodnevno se čine, čini se da po Kristovoj muci nismo oslobođeni od grijeha.
Prigovor 4. Nadalje, kada se postavi dostatan uzrok, ništa se drugo ne traži za uvođenje učinka. Traže se pak još druge stvari za otpuštenje grijeha, naime krštenje i pokora. Dakle, čini se da Kristova muka nije dostatan uzrok otpuštenja grijeha.
Prigovor 5. Nadalje, u Izr 10 kaže se: „Sva zlodjela pokriva ljubav“; i u 15 kaže se: „Milosrđem i vjerom čiste se grijesi“. Ali mnoge su druge stvari o kojima imamo vjeru i koje potiču na ljubav. Dakle, Kristova muka nije vlastiti uzrok otpuštenja grijeha.
Naprotiv, kaže se u Otk 1: „Ljubio nas je i oprao nas od grijeha naših u krvi svojoj“.
Odgovaram: Kristova je muka vlastiti uzrok otpuštenja grijeha trostruko. Ponajprije doduše po načinu onoga što potiče na ljubav. Jer, kako apostol kaže u Rim 5: „Bog potvrđuje svoju ljubav prema nama time što je, dok još bijasmo neprijatelji, Krist za nas umro“. Po ljubavi pak postižemo oproštenje grijeha, prema onome u Lk 7: „Otpušteni su joj grijesi mnogi jer je ljubila mnogo“. Drugo, Kristova muka uzrokuje otpuštenje grijeha po načinu otkupljenja. Budući naime da je on naša glava, svojom mukom, koju je iz ljubavi i poslušnosti podnio, oslobodio nas je, takoreći svoje udove, od grijeha, kao po cijeni svoje muke; kao kad bi čovjek nekim zaslužnim djelom koje bi rukom izvršio, sebe otkupio od grijeha koji je nogama počinio. Kao što je naime naravno tijelo jedno, koje se sastoji od raznolikosti udova, tako se i cijela Crkva, koja je otajstveno tijelo Kristovo, računa takoreći kao jedna osoba sa svojom glavom, koja je Krist. Treće, po načinu djelatnosti, ukoliko je tijelo prema kojemu je Krist podnio muku oruđe božanstva, iz čega njegova trpljenja i djelovanja djeluju u božanskoj snazi za izgon grijeha.
Odgovor na 1. prigovor: premda Krist nije trpio ukoliko je Bog, njegovo je tijelo ipak oruđe božanstva. I po tome njegova muka ima neku božansku moć za izgon grijeha, kako je rečeno.
Odgovor na 2. prigovor: Kristova muka, premda je tjelesna, zadobiva ipak neku duhovnu moć iz božanstva, čije je tijelo s njim sjedinjeno oruđe. Prema kojoj je pak moći Kristova muka uzrok otpuštenja grijeha.
Odgovor na 3. prigovor: Krist nas je svojom mukom od grijeha oslobodio uzročno, to jest uspostavljajući uzrok našega oslobođenja, iz kojega bi se mogli ma koji grijesi u ma koje vrijeme otpustiti, bilo prošli, bilo sadašnji, bilo budući; kao kad bi liječnik načinio lijek po kojemu bi se mogle i ma koje bolesti izliječiti, također i u budućnosti.
Odgovor na 4. prigovor: jer je Kristova muka prethodila kao neki opći uzrok otpuštenja grijeha, kako je rečeno, nužno je da se pojedincima primjenjuje radi brisanja vlastitih grijeha. To pak biva po krštenju i pokori te drugim sakramentima, koji imaju snagu iz Kristove muke, kako će se niže pokazati.
Odgovor na 5. prigovor: i po vjeri nam se primjenjuje Kristova muka radi primanja njezina ploda, prema onome u Rim 3: „Kojega je Bog postavio kao pomirilište po vjeri u njegovoj krvi“. Vjera pak po kojoj se čistimo od grijeha nije neoblikovana vjera, koja može postojati i s grijehom, nego je vjera oblikovana ljubavlju, da se tako Kristova muka nama primijeni ne samo s obzirom na razum, nego i s obzirom na naklonost. I po ovome se također načinu grijesi otpuštaju iz snage Kristove muke.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.