III, q. 47, a. 6
O grijehu onih koji su Krista ubili
Prigovor 1. Čini se da grijeh onih koji su raspeli Krista nije bio najteži. Nije naime najteži grijeh onaj koji ima ispriku. Ali sam je Gospodin ispričao grijeh onih koji su ga raspeli, govoreći: „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine“. Dakle, njihov grijeh nije bio najteži.
Prigovor 2. Nadalje, Gospodin je rekao Pilatu u Iv 19: „Koji me predao tebi, veći grijeh ima“. A sam je Pilat dao raspeti Krista po svojim poslužiteljima. Dakle, čini se da je grijeh Jude izdajnika bio veći od grijeha onih koji su raspeli Krista.
Prigovor 3. Nadalje, prema Filozofu u V. Ethic., „nitko ne trpi nepravdu svojevoljno“, i, kako sam ondje kaže, „ako nitko ne trpi nepravdu, nitko ne čini nepravdu“. Dakle, onome tko hoće nitko ne čini nepravdu. Ali Krist je svojevoljno trpio, kako je gore navedeno. Dakle, raspinjatelji Kristovi nisu učinili nepravdu. I tako njihov grijeh nije najteži.
Naprotiv, na ono u Mt 23: „I vi dopunite mjeru otaca svojih“, Krizostom kaže: „Što se istine tiče, prešli su mjeru svojih otaca. Oni su naime ljude ubijali, a ovi su Boga raspeli“.
Odgovaram: kao što je rečeno, knezovi Židova prepoznali su Krista, i ako je bilo u njima kakvo neznanje, bilo je to hotimično neznanje, koje ih nije moglo ispričati. I stoga je njihov grijeh bio najteži: kako iz roda grijeha, tako i iz zloće volje. Niži pak Židovi najteže su sagriješili što se tiče roda grijeha, u nečemu se ipak umanjivao njihov grijeh zbog njihova neznanja. Odatle na ono u Lk 23: ne znaju što čine, Beda kaže: „Moli za one koji nisu znali što su učinili, imajući revnost za Boga, ali ne po spoznaji“. Mnogo je pak više bio ispričiv grijeh pogana po čijim je rukama Krist raspet, koji nisu imali spoznaju zakona.
Odgovor na 1. prigovor: ona se Gospodinova isprika ne odnosi na knezove Židova, nego na niže iz puka, kako je rečeno.
Odgovor na 2. prigovor: Juda je predao Krista ne Pilatu, nego svećeničkim prvacima, koji su ga predali Pilatu, prema onome u Iv 18: „Narod tvoj i prvosvećenici predadoše te meni“. Od svih je pak ovih grijeh bio veći negoli Pilatov, koji je iz straha pred carem ubio Krista; a također i od grijeha vojnika, koji su po namjesnikovoj zapovijedi raspeli Krista: ne iz pohlepe, kao Juda, niti iz zavisti i mržnje, kao svećenički prvaci.
Odgovor na 3. prigovor: Krist je doduše htio svoju muku, kao što ju je i Bog htio, ali nepravedno djelovanje Židova nije htio. I stoga se Kristovi ubojice ne ispričavaju od nepravednosti. Pa ipak onaj koji ubija čovjeka čini nepravdu ne samo čovjeku, nego i Bogu i državi, kao što također i onaj koji ubija samoga sebe, kako Filozof kaže u V. Ethic. Zato je David osudio na smrt onoga koji se „nije bojao pružiti ruku da ubije pomazanika Gospodnjega“, premda na njegovu molbu, kako se čita u 2 Sam 1.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.