III, q. 47, a. 4
Je li bilo prikladno da trpi od ruku pogana, ili radije od Židova
Prigovor 1. Čini se da nije bilo prikladno da Krist trpi od pogana. Budući naime da su po Kristovoj smrti ljudi imali biti oslobođeni od grijeha, prikladnim bi se činilo da ponajmanje njih sagriješi u njegovoj smrti. Sagriješili su pak u njegovoj smrti Židovi, iz čijih se usta kaže u Mt 21: „Ovo je baštinik; dođite, ubijmo ga“. Dakle, čini se prikladnim da se u grijeh Kristova ubojstva pogani nisu upleli.
Prigovor 2. Nadalje, istina mora odgovarati slici. Ali slikovite žrtve staroga zakona nisu pogani, nego Židovi prinosili. Dakle, niti se Kristova muka, koja je bila prava žrtva, trebala ispuniti rukama pogana.
Prigovor 3. Nadalje, kako se kaže u Iv 5, „Židovi su nastojali ubiti Krista, ne samo zato što je kršio subotu, nego i zato što je Boga nazivao svojim Ocem, čineći se jednakim Bogu“. Ali činilo se da je to samo protiv zakona Židova, odakle i sami kažu u Iv 19: „Po zakonu mora umrijeti jer se načinio Sinom Božjim“. Čini se dakle da je bilo prikladno da Krist ne trpi od pogana, nego od Židova, i da je lažno ono što su rekli: „Nama nije dopušteno nikoga ubiti“, budući da se mnogi grijesi po zakonu kažnjavaju smrću, kako je bjelodano u Lev 20.
Naprotiv, sam Gospodin kaže u Mt 20: „Predat će ga poganima da mu se izruguju, da ga izbičuju i raspnu“.
Odgovaram: u samome načinu Kristove muke unaprijed je oslikan njezin učinak. Ponajprije je naime Kristova muka imala učinak spasenja u Židovima, od kojih su mnogi u Kristovoj smrti kršteni, kako je bjelodano u Dj 2 i 4. Drugo pak, dok su Židovi propovijedali, učinak Kristove muke prešao je na pogane. I stoga je bilo prikladno da Krist od Židova počne trpjeti, a poslije, po predaji Židova, po rukama pogana njegova muka bude dovršena.
Odgovor na 1. prigovor: jer je Krist, da pokaže obilje svoje ljubavi iz koje je trpio, postavljen na križ zatražio oproštenje za progonitelje; da bi plod ove molbe dopro do Židova i pogana, htio je Krist trpjeti od obojih.
Odgovor na 2. prigovor: Kristova je muka bila prinos žrtve ukoliko je Krist vlastitom voljom podnio smrt iz ljubavi. Ukoliko je pak trpio od progonitelja, nije bila žrtva, nego najteži grijeh.
Odgovor na 3. prigovor: kako Augustin kaže, Židovi govoreći: „Nama nije dopušteno nikoga ubiti“, razumjeli su da im nije dopušteno nikoga ubiti zbog svetosti blagdana koji su već počeli slaviti. Ili su to govorili, kako Krizostom kaže, jer su htjeli da bude ubijen ne kao prijestupnik zakona, nego kao javni neprijatelj, jer se načinio kraljem, o čemu nije bilo njihovo suditi. Ili zato što im nije bilo dopušteno raspinjati, što su žudjeli, nego kamenovati, što su na Stjepanu učinili. Ili bolje valja reći da im je po Rimljanima, kojima su bili podložni, vlast ubijanja bila zabranjena.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.