III, q. 47, a. 2
Iz kojega je poticaja samoga sebe predao muci
Prigovor 1. Čini se da Krist nije umro iz poslušnosti. Poslušnost naime gleda na zapovijed. Ali ne čita se da je Kristu bilo zapovjeđeno da trpi. Dakle, nije trpio iz poslušnosti.
Prigovor 2. Nadalje, ono se kaže da netko čini iz poslušnosti što čini iz nužde zapovijedi. A Krist nije trpio iz nužde, nego svojevoljno. Dakle, nije trpio iz poslušnosti.
Prigovor 3. Nadalje, ljubav je izvrsnija krepost od poslušnosti. Ali za Krista se čita da je trpio iz ljubavi, prema onome u Ef 5: „Hodite u ljubavi, kao što je i Krist ljubio nas i predao samoga sebe za nas“. Dakle, Kristovu muku valja više pripisati ljubavi negoli poslušnosti.
Naprotiv, kaže se u Fil 2: „Postade poslušan Ocu do smrti“.
Odgovaram: nadasve je prikladno bilo da Krist trpi iz poslušnosti. Ponajprije doduše zato što je to dolikovalo ljudskomu opravdanju: da „kao što su neposlušnošću jednoga čovjeka mnogi postali grješnici, tako i poslušnošću jednoga pravednicima postanu mnogi“, kako se kaže u Rim 5. Drugo, to je bilo prikladno pomirenju Boga s ljudima, prema onome u Rim 5: „Pomireni smo s Bogom po smrti Sina njegova“, ukoliko je naime sama Kristova smrt bila žrtva nadasve ugodna Bogu, prema onome u Ef: „Predade samoga sebe za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris“. Poslušnost se pak pretpostavlja svim žrtvama, prema onome u 1 Sam 15: „Bolja je poslušnost nego žrtve“. I stoga je bilo prikladno da žrtva Kristove muke i smrti proiziđe iz poslušnosti. Treće, to je bilo prikladno njegovoj pobjedi kojom je slavio nad smrću i začetnikom smrti. Ne može naime vojnik pobijediti ako ne sluša vojskovođu. I tako je čovjek Krist postigao pobjedu po tome što je Bogu bio poslušan, prema onome u Izr 21: „Poslušan čovjek zbori o pobjedama“.
Odgovor na 1. prigovor: Krist je primio zapovijed od Oca da trpi; kaže se naime u Iv 10: „Vlast imam položiti život svoj i vlast imam opet uzeti ga; i ovu zapovijed primih od Oca svojega“, naime o polaganju života i ponovnu uzimanju. Iz čega, kako Krizostom kaže, ne treba razumjeti da je „najprije čekao čuti, i da mu je bilo potrebno naučiti, nego je pokazao dragovoljan tijek, i uklonio sumnju u protivljenje Ocu“. Budući da je pak u Kristovoj smrti Stari zakon dovršen, prema onome što je sam umirući rekao u Iv 19: „Dovršeno je!“, može se razumjeti da je trpeći ispunio sve zapovijedi Staroga zakona. Moralne je doduše, koje se temelje na zapovijedima ljubavi, ispunio ukoliko je trpio i iz ljubavi prema Ocu, prema onome u Iv 14: „Da spozna svijet kako ljubim Oca i kako mi je zapovjedio Otac, tako činim: ustanite, pođimo odavde!“, naime k mjestu muke; i također iz ljubavi prema bližnjemu, prema onome u Gal 2: „Ljubio me i predao samoga sebe za me“. Obredne pak zapovijedi zakona, koje se ponajvećma usmjeruju prema žrtvama i prinosima, ispunio je Krist svojom mukom ukoliko su sve drevne žrtve bile slike one prave žrtve koju je Krist prinio umirući za nas. Odatle se kaže u Kol 2: „Neka vas nitko ne sudi po jelu ili piću, ili po blagdanu ili mlađaku, što je sjena budućega, a tijelo je Kristovo“, po tome naime što se Krist uspoređuje s njima kao tijelo sa sjenom. Sudbene pak zapovijedi zakona, koje se ponajvećma usmjeruju na davanja zadovoljštine onima koji su pretrpjeli nepravdu, ispunio je Krist svojom mukom, budući da je, kako se u Psalmu kaže: „Ono što nisam oteo, tada sam vraćao“, dopuštajući da bude pribijen na drvo za plod koji je s drveta čovjek bio oteo protiv Božje zapovijedi.
Odgovor na 2. prigovor: poslušnost, premda unosi nuždu u odnosu na ono što se zapovijeda, ipak unosi voljnost u odnosu na ispunjenje zapovijedi. I takva je bila Kristova poslušnost. Sama se naime muka i smrt, u sebi promatrana, protivila naravnoj volji; htio je ipak Krist ispuniti Božju volju u pogledu toga, prema onome u Psalmu: „Da vršim volju tvoju, Bože moj, htio sam“. Odatle je govorio u Mt 26: „Ako ne može ova čaša mimoići od mene a da je ne pijem, neka bude volja tvoja“.
Odgovor na 3. prigovor: po istom je razlogu Krist trpio iz ljubavi i poslušnosti: jer je i zapovijedi ljubavi ispunio samo iz poslušnosti; i poslušan je bio iz ljubavi prema Ocu koji zapovijeda.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.