III, q. 46, a. 8
Je li njegova muka spriječila radost gledanja
Prigovor 1. Čini se da Kristova duša, u času one muke, nije cijela uživala blaženo gledanje. Nemoguće je naime istodobno bolovati i radovati se, budući da su bol i radost protivnosti. Ali duša je Kristova cijela trpjela bol u vrijeme muke, kako je gore navedeno. Nije dakle moglo biti da cijela uživa.
Prigovor 2. Nadalje, Filozof kaže u VII. Ethic. da žalost, ako je žestoka, ne samo da priječi protivnu ugodu, nego bilo koju, i obrnuto. Ali bol je Kristove muke bila najveća, kako je pokazano, i slično je uživanje gledanja najveće, kako je u Prvome dijelu Drugoga dijela navedeno. Dakle, nije moglo biti da Kristova duša cijela istodobno trpi i uživa.
Prigovor 3. Nadalje, blaženo je gledanje prema spoznaji i ljubavi božanskih stvari, kako je bjelodano po Augustinu u I. De doctr. christ. Ali sve moći duše ne dopiru do spoznavanja i ljubljenja Boga. Dakle, nije cijela Kristova duša uživala.
Naprotiv, Damaščanin kaže u III. knjizi da je „božanstvo Kristovo dopustilo tijelu činiti i trpjeti ono što mu je vlastito“. Dakle, jednakim razlogom, budući da je vlastito bilo Kristovoj duši, ukoliko je bila blažena, da uživa, njegova muka nije priječila uživanje.
Odgovaram: kao što je prije rečeno, cijela se duša može razumjeti i prema biti, i prema svim svojim moćima. Ako se pak razumije prema biti, tako je cijela duša uživala, ukoliko je subjekt višega dijela duše, kojemu pripada uživati božanstvo; tako da, kao što se trpljenje po razlogu biti pripisuje višem dijelu duše, tako obrnuto uživanje po razlogu višega dijela duše biva pripisano biti. Ako pak uzmemo cijelu dušu po razlogu svih njezinih moći, tako nije cijela duša uživala: niti izravno, jer uživanje ne može biti čin ma kojega dijela duše; niti po prelijevanju, jer, dok je Krist bio putnik, nije bivalo prelijevanje slave s višega dijela u niži, niti s duše u tijelo. Ali jer se niti obrnuto viši dio duše nije priječio oko onoga što mu je vlastito po nižemu, dosljedno slijedi da je viši dio duše savršeno uživao, dok je Krist trpio.
Odgovor na 1. prigovor: radost gledanja ne protivi se izravno boli muke, jer nisu o istome. Ništa naime ne priječi da se protivnosti nalaze u istome ne prema istome. I tako radost gledanja može pripadati višem dijelu razuma po vlastitu činu, a bol muke prema svojemu subjektu. K biti pak duše pripada bol muke sa strane tijela, čiji je oblik, a radost gledanja sa strane moći, kojoj je podložena.
Odgovor na 2. prigovor: ona riječ Filozofova ima istinu po razlogu prelijevanja koje po naravi biva od jedne moći duše u drugu. Ali to u Kristu nije bilo, kako je gore rečeno.
Odgovor na 3. prigovor: taj razlog polazi od cjelovitosti duše s obzirom na njezine moći.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.