Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 46, a. 4

Je li bilo prikladno da trpi na križu

Prigovor 1. Čini se da Krist nije trebao trpjeti na križu. Istina naime mora odgovarati slici. Ali kao slika Krista prethodile su sve žrtve Staroga zavjeta, u kojima su se životinje ubijale mačem, a poslije spaljivale ognjem. Dakle, čini se da Krist nije trebao trpjeti na križu, nego radije mačem ili ognjem.

Prigovor 2. Nadalje, Damaščanin kaže da Krist nije trebao preuzeti ponižavajuća trpljenja. Ali smrt na križu čini se nadasve ponižavajućom i sramotnom; odakle se kaže u Mudr 2: „Najsramotnijom smrću osudimo ga“. Dakle, čini se da Krist nije trebao pretrpjeti smrt na križu.

Prigovor 3. Nadalje, o Kristu se kaže: „Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje“, kako je očito u Mt 21. Ali smrt na križu bila je smrt prokletstva, prema onome u Pnz 21: „Proklet je od Boga tko visi na drvetu“. Dakle, čini se da nije bilo prikladno da Krist bude raspet.

Naprotiv, kaže se u Fil 2: „Postade poslušan do smrti, smrti na križu“.

Odgovaram: nadasve je prikladno bilo da Krist pretrpi smrt na križu. Ponajprije doduše radi primjera kreposti. Augustin naime kaže u knjizi De octoginta tribus quaest.: „Mudrost je Božja uzela čovjeka za primjer po kojemu bismo ispravno živjeli. Pripada pak ispravnu životu ne bojati se onoga čega se ne treba bojati. Ima pak ljudi koji, premda se same smrti ne boje, ipak zaziru od vrste smrti. Da se dakle nijedne vrste smrti čovjek koji ispravno živi ne bi trebao bojati, trebalo je križem onoga čovjeka pokazati; ništa naime nije bilo, među svim vrstama smrti, od one vrste prokletije i strašnije“. Drugo, jer je ta vrsta smrti nadasve bila prikladna zadovoljštini za grijeh prvoga roditelja, koji je bio iz toga što je, protiv Božje zapovijedi, uzeo plod zabranjena drveta. I stoga je bilo prikladno da se Krist, radi davanja zadovoljštine za onaj grijeh, prepusti pribiti na drvo, takoreći vraćajući ono što je Adam uzeo, prema onome u Psalmu: „Ono što nisam oteo, tada sam vraćao“. Odatle Augustin kaže u jednom govoru o Muci: „Prezreo je Adam zapovijed uzevši s drveta; ali što god je Adam izgubio, Krist je na križu našao“. Treći je razlog jer je, kako Krizostom kaže u govoru o Muci, „na uzvišenu drvetu, a ne pod krovom trpio, da se i sama narav zraka očisti. Ali i sama je zemlja slično dobročinstvo osjećala, očišćena cijeđenjem krvi koja je tekla s boka“. I na ono u Iv 3: „Treba biti podignut Sin Čovječji: čujući podignut, shvati vješanje u visinu, da posveti zrak onaj koji je posvetio zemlju hodajući po njoj“. Četvrti je razlog jer nam time što na njemu umire priprema uspon na nebo, kako Krizostom kaže. I otuda dolazi ono što sam kaže u Iv 12: „Ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi“. Peti je razlog jer to odgovara sveopćem spasenju cijeloga svijeta. Odatle Grgur Nisenski kaže da „oblik križa, podijeljen od središnjega dodira u četiri kraka, označuje snagu i providnost onoga koji je na njemu visio, posvuda rasprostranjenu“. Krizostom također kaže da na križu „raširenih ruku umire, da bi jednom rukom stari narod, a drugom one koji su od pogana privukao“. Šesti je razlog jer se po toj vrsti smrti označuju različite kreposti. Odatle Augustin kaže u knjizi De gratia Novi et Veteris Test.: „Nije uzalud izabrao takvu vrstu smrti, da bi širine i visine i dužine i dubine“, o kojima apostol govori, „postao učitelj. Širina je naime na onome drvetu koje se poprijeko odozgo pribija: to pripada dobrim djelima, jer se ondje pružaju ruke. Dužina u onome što je od samoga drveta sve do zemlje vidljivo: ondje se naime na neki način stoji, to jest ustraje se i postojano ostaje; što se pripisuje dugotrpnosti. Visina je u onome dijelu drveta koji se od onoga što se poprijeko pribija ostavlja prema gore, to jest do glave Raspetoga, jer je onih koji se dobro nadaju nebesko očekivanje. A ono pak od drveta što je ukopano skriveno, odakle se sve ono uzdiže, označuje dubinu besplatne milosti“. I, kako Augustin kaže tumačeći Ivana, „drvo na kojemu su bili pribijeni udovi Trpećega, također je bila katedra Učitelja koji poučava“. Sedmi je razlog jer ta vrsta smrti odgovara mnogim slikama. Jer, kako Augustin kaže u govoru o Muci, od vodenoga potopa ljudski je rod drvena korablja oslobodila; kada je Božji narod odlazio iz Egipta, Mojsije je štapom more razdijelio, i faraona oborio, i narod Božji otkupio; isti je Mojsije drvo u vodu bacio i gorku vodu u slatkoću pretvorio; iz drvenoga štapa iz duhovne stijene spasonosna voda izbija; i, da bi se Amalečani pobijedili, nasuprot štapu Mojsije se raširenih ruku pruža; i zakon se Božji povjerava drvenom kovčegu saveza; da bi se po svemu tome k drvetu križa, takoreći po nekim stupnjevima, došlo.

Odgovor na 1. prigovor: žrtvenik za paljenice, na kojemu su se prinosile žrtve životinja, bio je načinjen od drveta, kako se nalazi u Izl 27, i što se toga tiče istina odgovara slici. „Ne mora pak s obzirom na sve, jer više ne bi bila sličnost, nego istina“, kako Damaščanin kaže u III. knjizi. Posebno ipak, kako Krizostom kaže, „nije mu glava odsječena, kao Ivanu; niti je prepiljen, kao Izaija, da bi cijelo i nerazdjeljivo tijelo sačuvao smrti, i da ne nastane povod onima koji žele razdijeliti Crkvu“. Umjesto pak tvarnoga ognja, u Kristovoj je paljenici bio oganj ljubavi.

Odgovor na 2. prigovor: Krist je odbio preuzeti ponižavajuća trpljenja koja su pripadala nedostatku znanja ili milosti, ili također kreposti. Ali ne ona koja pripadaju uvredi izvana nanesenoj; štoviše, kako se kaže u Heb 12, „podnio je križ prezrevši sramotu“.

Odgovor na 3. prigovor: kako Augustin kaže u XIV. Contra Faustum, grijeh je proklet i posljedično tome smrt i smrtnost koja iz grijeha proizlazi; „tijelo pak Kristovo bilo je smrtno, imajući sličnost tijela grijeha“. I zbog toga ga Mojsije naziva prokletstvom, kao što ga i apostol naziva grijehom govoreći u 2 Kor 5: „Njega koji nije poznavao grijeha, za nas je grijehom učinio“, naime po kazni grijeha. „Niti je stoga veća zavist jer je rekao: proklet je od Boga. Jer da Bog nije mrzio grijeh, ne bi radi njegova preuzimanja i uklanjanja poslao svojega Sina. Priznaj dakle da je prokletstvo preuzeo za nas onaj za koga priznaješ da je umro za nas“. Odatle se i u Gal 3 kaže: „Krist nas otkupi od prokletstva zakona, postavši za nas prokletstvo“.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.