III, q. 46, a. 3
Je li ovaj način bio prikladniji
Prigovor 1. Čini se da bi drugi način ljudskoga oslobođenja bio prikladniji negoli po Kristovoj muci. Narav naime u svojemu djelovanju oponaša božansko djelo, budući pokrenuta i uređena od Boga. Ali narav ne čini po dvome ono što može učiniti po jednome. Budući dakle da je Bog mogao čovjeka osloboditi samom vlastitom voljom, ne čini se da je bilo prikladno to što se za oslobođenje ljudskoga roda dodala Kristova muka.
Prigovor 2. Nadalje, ono što biva po naravi prikladnije biva negoli ono što biva po nasilju, jer je nasilno neki otklon, ili pad, od onoga što je po naravi, kako se kaže u knjizi De caelo. Ali Kristova je muka donijela nasilnu smrt. Dakle, prikladnije bi bilo da je Krist umirući naravnom smrću oslobodio čovjeka, negoli da je trpio.
Prigovor 3. Nadalje, nadasve se prikladnim čini da onaj tko nasilno i nepravedno zadržava, bude obespravljen po moći višega; odakle se i u Iz 52 kaže: „besplatno ste prodani, i bez srebra bit ćete otkupljeni“. Ali đavao nije imao nikakvo pravo nad čovjekom, kojega je prijevarom zaveo i pod nekim nasiljem držao podložna ropstvu. Dakle, čini se da bi nadasve prikladno bilo da je Krist đavla samom moći obespravio, bez svoje muke.
Naprotiv, Augustin kaže u XIII. De Trin.: „za ozdravljenje naše bijede nije bilo drugoga prikladnijega načina“ negoli po Kristovoj muci.
Odgovaram: neki je način utoliko prikladniji za postizanje svrhe ukoliko se po njemu više toga stječe što koristi svrsi. No time što je čovjek oslobođen po Kristovoj muci, mnogo se toga pojavilo što pripada spasenju čovjeka, osim oslobođenja od grijeha. Ponajprije naime po tome čovjek spoznaje koliko Bog čovjeka ljubi, i po tome se potiče na to da njega ljubi, u čemu stoji savršenost ljudskoga spasenja. Odatle apostol kaže u Rim 5: „Bog potvrđuje svoju ljubav prema nama time što je, dok još bijasmo neprijatelji, Krist za nas umro“. Drugo, jer nam je time dao primjer poslušnosti, poniznosti, postojanosti, pravednosti i ostalih kreposti pokazanih u Kristovoj muci, koje su nužne za ljudsko spasenje. Odatle se kaže u 1 Pt 2: „Krist je trpio za nas ostavivši vam primjer da idete stopama njegovim“. Treće, jer Krist svojom mukom nije samo čovjeka oslobodio od grijeha, nego mu je također zaslužio opravdavajuću milost i slavu blaženstva, kako će se niže reći. Četvrto, jer je time čovjeku naložena veća nužda da sebe čuva slobodnim od grijeha, prema onome u 1 Kor 6: „kupljeni ste skupom cijenom: proslavite i nosite Boga u svojemu tijelu“. Peto, jer je to prešlo u veće dostojanstvo: da kao što je čovjek bio pobijeđen i zaveden od đavla, tako također čovjek bude onaj koji će đavla pobijediti; i kao što je čovjek zaslužio smrt, tako čovjek umirući smrt nadvlada; kako se kaže u 1 Kor 15: „hvala Bogu koji nam dade pobjedu po Isusu Kristu“. I stoga je prikladnije bilo da budemo oslobođeni po Kristovoj muci negoli po samoj Božjoj volji.
Odgovor na 1. prigovor: i narav, da bi što prikladnije učinila, više toga uzima za jedno, kao dva oka za gledanje. I isto je očito u drugome.
Odgovor na 2. prigovor: kako Krizostom kaže: „Krist nije došao uništiti svoju smrt, koju nije imao, budući da je život, nego smrt ljudi. Zato nije vlastitom smrću tijelo odložio, nego je podnio onu koju su mu ljudi nanijeli. No i da je njegovo tijelo oboljelo i pred očima svih se raspalo, bilo je neprikladno da onaj koji bi tuđe nemoći liječio, ima vlastito tijelo pogođeno bolestima. Ali i da je bez ikakve bolesti zasebno negdje tijelo odložio i potom se prikazao, ne bi mu vjerovali kada raspravlja o uskrsnuću. Kako bi naime bila očita Kristova pobjeda u smrti da nije, pred svima je trpeći, po neraspadljivosti tijela dokazao da je uništena?“
Odgovor na 3. prigovor: premda je đavao nepravedno napao čovjeka, ipak je čovjek zbog grijeha pravedno bio pod ropstvom đavla ostavljen od Boga. I stoga je bilo prikladno da po pravednosti čovjek bude oslobođen od ropstva đavla, tako što Krist daje zadovoljštinu za njega svojom mukom. Bilo je to također prikladno za pobjeđivanje oholosti đavla, „koji je odmetnik od pravednosti i ljubitelj moći, da Krist đavla pobijedi i čovjeka oslobodi ne po samoj moći božanstva, nego također po pravednosti i poniznosti muke“, kako Augustin kaže u XIII. De Trinitate.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.