III, q. 46, a. 2
Je li bio moguć drugi način ljudskoga oslobođenja
Prigovor 1. Čini se da nije bio moguć drugi način oslobođenja ljudske naravi doli po Kristovoj muci. Rekao je naime Gospodin u Iv 12: „ako pšenično zrno pavši na zemlju ne umre, ostaje samo; ako pak umre, donosi obilat rod“, gdje Augustin kaže da je „sebe nazivao zrnom“. Da dakle nije podnio smrt, drukčije plod našega oslobođenja ne bi donio.
Prigovor 2. Nadalje, u Mt 26 Gospodin kaže Ocu: „Oče moj, ako nije moguće da me ova čaša mimoiđe a da je ne pijem, neka bude volja tvoja“. Govori pak ondje o čaši muke. Dakle, Kristova muka nije mogla mimoići. Odatle i Hilarije kaže: „stoga čaša ne može mimoići ako je ne pije, jer se ne možemo obnoviti osim iz njegove muke“.
Prigovor 3. Nadalje, Božja je pravednost zahtijevala da se čovjek oslobodi od grijeha tako što Krist svojom mukom daje zadovoljštinu. Ali Krist ne može mimoići svoju pravednost. Kaže se naime u 2 Tim 2: „ako ne vjerujemo, on ostaje vjeran, ne može sam sebe zanijekati“. A samoga bi sebe zanijekao kada bi zanijekao svoju pravednost, budući da je on sam pravednost. Dakle, čini se da nije bilo moguće na drugi način osloboditi čovjeka doli po Kristovoj muci.
Prigovor 4. Nadalje, vjeri ne može biti podložno lažno. Ali drevni su oci vjerovali da će Krist trpjeti. Dakle, čini se da nije moglo biti drukčije nego da Krist trpi.
Naprotiv, Augustin kaže u XIII. De Trin.: „ovaj način kojim nas po posredniku između Boga i ljudi, čovjeku Kristu Isusu, Bog dostoji osloboditi, tvrdimo da je dobar i božanskomu dostojanstvu prikladan, no također pokažimo da je drugi način bio moguć Bogu, čijoj su vlasti sve stvari jednako podložne“.
Odgovaram: nešto se može nazvati mogućim ili nemogućim dvostruko: na jedan način jednostavno i apsolutno; na drugi način iz pretpostavke. Jednostavno dakle i apsolutno govoreći, Bogu je bilo moguće na drugi način osloboditi čovjeka negoli po Kristovoj muci, „jer Bogu ništa nije nemoguće“, kako se kaže u Lk 1. Ali na temelju neke načinjene pretpostavke bilo je nemoguće. Jer budući da je nemoguće da se Božje predznanje prevari i njegova volja ili rasporedba poništi, pod pretpostavkom Božjega predznanja i predodređenja o Kristovoj muci, nije bilo istodobno moguće da Krist ne trpi i da se čovjek na drugi način negoli po njegovoj muci oslobodi. I isti je razlog o svemu onome što je predznano i predodređeno od Boga, kako je u Prvome dijelu navedeno.
Odgovor na 1. prigovor: Gospodin ondje govori pod pretpostavkom Božjega predznanja i predodređenja, prema kojemu je bilo određeno da plod ljudskoga spasenja ne uslijedi osim ako Krist trpi.
Odgovor na 2. prigovor: i slično valja razumjeti ono što se na drugome mjestu prigovara: „ako ne može ova čaša mimoići a da je ne pijem“, naime zbog toga što si ti tako odredio. Zato dodaje: „neka bude volja tvoja“.
Odgovor na 3. prigovor: i ova pravednost ovisi o božanskoj volji koja od ljudskoga roda zahtijeva zadovoljštinu za grijeh. Inače, da je htio bez ikakve zadovoljštine čovjeka osloboditi od grijeha, ne bi postupio protiv pravednosti. Onaj naime sudac ne može, uz očuvanje pravednosti, krivnju ili kaznu otpustiti koji ima kazniti krivnju počinjenu protiv drugoga, recimo ili protiv drugoga čovjeka, ili protiv cijele države, ili protiv višega vladara. Ali Bog nema nekoga višega, nego je on sam vrhovno i zajedničko dobro svekolikoga svemira. I stoga, ako otpusti grijeh, koji ima pojam krivnje iz toga što se protiv njega čini, nikome ne čini nepravdu; kao što ma koji čovjek koji oprašta uvredu u sebi počinjenu bez zadovoljštine, milosrdno a ne nepravedno postupa. I stoga je David, moleći milosrđe, govorio: tebi sam samomu sagriješio, kao da kaže: možeš mi bez nepravde otpustiti.
Odgovor na 4. prigovor: ljudska vjera, pa i božanska Pisma, kojima se vjera poučava, oslanjaju se na božansko predznanje i određenje. I stoga je isti razlog o nuždi koja potječe iz njihove pretpostavke i o nuždi koja potječe iz božanskoga predznanja i volje.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.