III, q. 46, a. 11
Je li bilo prikladno da bude raspet s razbojnicima
Prigovor 1. Čini se da nije bilo prikladno da Krist bude raspet s razbojnicima. Kaže se naime u 2 Kor 6: „Kakvo je zajedništvo pravednosti s bezakonjem? A Krist nam je od Boga postao pravednost“; bezakonje pak pripada razbojnicima. Dakle, nije bilo prikladno da Krist bude raspet zajedno s razbojnicima.
Prigovor 2. Nadalje, na ono u Mt 26: „Ako bi trebalo da umrem s tobom, neću te zatajiti“, Origen kaže: „Umrijeti s Isusom koji umire za sve, nije pripadalo ljudima“. I Ambrozije kaže na ono u Lk 22: „Spreman sam s tobom i u tamnicu i u smrt ići: Gospodinova muka, veli, ima nasljedovatelje, nema ravne sebi“. Mnogo se dakle manje čini prikladnim da je Krist trpio zajedno s razbojnicima.
Prigovor 3. Nadalje, u Mt 27 kaže se da su ga „razbojnici koji bijahu raspeti s njim pogrđivali“. Ali u Lk 23 kaže se da mu je jedan od onih koji bijahu raspeti s Kristom govorio: „Sjeti me se, Gospodine, kada dođeš u kraljevstvo svoje“. Dakle, čini se da je, osim razbojnika koji su hulili, s njim bio raspet netko drugi koji nije hulio. I tako se čini neprikladno od evanđelista ispripovjeđeno da je Krist bio raspet s razbojnicima.
Naprotiv, u Iz 53 bilo je prorokovano: „I sa zlikovcima bje ubrojen“.
Odgovaram: Krist je raspet među razbojnicima po jednom razlogu s obzirom na nakanu Židova, a po drugom s obzirom na Božju odredbu. S obzirom na nakanu Židova razapeli su dva razbojnika sa svake strane, kako Krizostom kaže, „da bi postao dionik njihova zloglasja. Ali nije se tako dogodilo. O onima se naime ništa ne govori, a ovoga se križ posvuda štuje. Kraljevi, odlažući krune, uzimaju križ: u grimizu, na krunama, na oružju, na posvećenu stolu, posvuda po zemljama križ blista“. S obzirom pak na Božju odredbu Krist je raspet s razbojnicima zato što je, kako Jeronim kaže tumačeći Mateja, „kao što je za nas postao prokletstvo križa Krist, tako za spasenje svih među krivcima takoreći kao krivac raspet“. Drugo, kako papa Leon kaže u govoru o Muci: „Dva su razbojnika, jedan zdesna, a drugi slijeva, raspeti da bi se u samome liku vješala pokazalo ono lučenje svih ljudi koje će se izvršiti na njegovu sudu“. I Augustin kaže tumačeći Ivana: „Sam je križ, ako pripaziš, bio sudište. Sred uistinu postavljenoga Sudca: jedan koji je povjerovao, oslobođen je; drugi koji je vrijeđao, osuđen je. Već je označivao što će učiniti sa živima i mrtvima: jedne postaviti zdesna, a druge slijeva“. Treće, prema Hilariju, „dva su razbojnika pribijena slijeva i zdesna, pokazujući da se sva raznolikost ljudskoga roda poziva na otajstvo gospodnje muke. Ali jer po raznolikosti vjernih i nevjernih biva podjela svih prema desnoj i lijevoj strani, jedan od dvojice, smješten zdesna, spašava se opravdanjem vjere“. Četvrto jer, kako Beda kaže tumačeći Marka, „razbojnici koji su s Gospodinom raspeti označuju one koji pod vjerom i ispoviješću Krista podnose ili borbu mučeništva ili bilo koje uredbe strože stege. Ali oni koji to čine radi vječne slave, označuju se vjerom desnoga razbojnika; oni pak koji to čine s pogledom na ljudsku hvalu, oponašaju um i djela lijevoga razbojnika“.
Odgovor na 1. prigovor: kao što Krist nije imao dug smrti, nego je smrt dragovoljno podnio da bi svojom krepošću pobijedio smrt, tako također nije imao krivnju da bude postavljen s razbojnicima, nego je htio biti ubrojen među opake da bi svojom krepošću uništio opačinu. Odatle Krizostom kaže tumačeći Ivana da „obratiti razbojnika na križu i uvesti ga u raj nije bilo manje negoli potresti stijene“.
Odgovor na 2. prigovor: nije dolikovalo da s Kristom netko drugi trpi iz istoga uzroka. Odatle Origen na istome mjestu dodaje: „Svi bijahu u grijesima, i svi su trebali da netko drugi umre za njih, a ne oni sami za druge“.
Odgovor na 3. prigovor: kako Augustin kaže u knjizi De consensu evangelist., možemo razumjeti da je Matej upotrijebio množinu umjesto jednine kada je rekao: razbojnici su ga pogrđivali. Ili se može reći, prema Jeronimu, da je „najprije obojica hulila; a poslije je, vidjevši znakove, jedan od njih povjerovao“.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.